Umro jazz i pop glazbenik Al Jarreau

Komentar: Ina nije uništena, HEP nije bez mana, ali obje tvrtke trebaju ulaganja

Todorić neće morati platiti milijune za privatni otok, država pustila da mu dug ode u zastaru

“Golden Exits nije mumblecore film. Odnosno, nije samo to. Alex Ross Perry odlazi mnogo dalje u ispitivanju običnih života prožetih nesrećom i usamljenošću u ljudskom okruženju. Ono što zaslužuje posebnu pohvalu je izbor glumaca i rad sa njima. Skačući u dubine tuge i nesigurnosti, Chloe Sevigny dugo vremena nije imala bolje ostvarenje”, piše Monitorov filmski kritičar Marko Stojiljković. Monitor

“Ljudi ne snimaju filmove o običnim ljudima koji zapravo ne rade ništa” – Naomi

U toj rečenici je sažeta filozofija kojom se Alex Ross Perry vodi kroz ceo film Golden Exits. Na stranu upitna istinost te tvrdnje, ona stoji u centru različitih filmskih pokreta od kojih je najsvežiji mumblecore, Perry odatle počinje i odlazi mnogo dalje u ispitivanju običnih života prožetih nesrećom i usamljenošću u ljudskom okruženju.

Opet, Golden Exits nije mumblecore film. Odnosno, nije samo to. Perry je jedan od poštovalaca filmske istorije i dopušta da različita kinematografska nasleđa utiču na njega. On nije ni plagijator ni kompilator, a svaki njegov film je promišljen, originalan i svež. Istina, centralne uticaje na njegove filmove nije teško prepoznati, u Listen Up Philip (2014) je spojio Woodija Allena sa Philipom Rothom i zapravo napravio ekranizaciju romana koji Roth još nije napisao, a Queen of Earth (2015) je bio sjajna varijacija na temu Bergmana. U Golden Exits se kao velika inspiracija provlači francuski filmaš Eric Rohmer čiji su se motivi ukorenili u američkom nezavisnom i umetničkom filmu i čije je tragove moguće naći posvuda, od Allena do Noah Baumbacha.

U pitanju je priča o povezanom krugu ljudi u Brooklynu. Nick (Horovitz) je nesrećni arhivista koji u svom podrumu slaže i preslaguje zaostavštinu pokojnih osoba. Njegov poslednji posao se tiče pokojnog oca njegove žene Alysse (Sevigny), a formalni poslodavac je njena sestra Gwen (Parker). Alyssa još uvek gaji sumnje zbog Nickovog ranijeg neverstva, a Gwen ga otvoreno ne podnosi, dok prema sestri gaji pasivno-agresivni i patronizirajući ton. U toj situaciji, dolazak nove asistentice, studentice iz Australije Naomi (Browning) neće puno ubrzati posao, ali će uzburkati duhove.

Opet, ni Naomi nije cura bez mozga, pa će Nickove manje ili više diskretne sugestije ignorirati i od njega zapravo učiti arhivarski zanat. Međutim, njena nesreća je što joj je jedini kontakt sa New Yorkom (osim posla kod Nicka) sin majčine prijateljice Buddy (Schwartzman) prema kojem gaji simpatiju od detinjstva, ne sluteći da se i on pretvorio u ogorčenog čoveka. On je, sa druge strane, u braku sa Jess (Tipton), njihovi odnosi su hladni, Buddy sanja o prevari, ali opet pravi izjavu od toga da ne vara ženu. Jess takođe ima sestru Sam (Rabe), depresivnu i podložnu, zaposlenu kod izuzetno neprijatne Gwen, što zatvara krug ljudi koji tlače i pate, govore i ne slušaju, pokušavajući, a ne uspevajući uspostaviti smislenu komunikaciju koja bi im mogla pomoći da prevladaju svoju nesreću.

Alex Ross Perry svoju studiju nesreće slika osebujnim stilom, najčešće izrazito krupnim kadrovima iz statične pozicije. Zajedno sa svojim standardnim direktorom fotografije Seanom Priceom Williamsom, Perry računa na retro-efekat koji je maksimiziran snimanjem na traci od 16 mm. Zrnasta i nefiltrirana slika ipak deluje toplo i organski, što našim likovima i njihovim prostorima daje određenu ljudsku dimenziju. Atmosfera nesreće i napetosti je diktirana muzikom koju takođe potpisuje Perryjev stalni kompozitor Keegan DeWitt. Ono što počinje kao slobodni jazz ubrzo ide prema orkestraciji i “droneu” u kojem prvo dominiraju gudači, pa onda i klavir, efektivno dižući tenziju prema kraju.

Ono što zaslužuje posebnu pohvalu je izbor glumaca i rad sa njima. Skačući u dubine tuge i nesigurnosti, Chloe Sevigny dugo vremena nije imala bolje ostvarenje. Slično važi i za Mary-Louise Parker koja ima nimalo lak zadatak da odigra ženu koju je nemoguće voleti i koja namerno gura ceo svet od sebe. Emily Browning i Adam Horovitz nisu samo varijacija na temu naivne devojke i pohotnog starca, već deluju kao stvarni ljudi. Uopšte, nezahvalno je pisati i igrati ljude o kojima je teško reći bilo šta pozitivno ili čak zanimljivo, ali glumci uz Perryjevo sigurno vođenje uspevaju da ih prikažu tako da nam čak proradi empatija.

Tu dolazimo do punog značenja citata s početka teksta, onog o običnim ljudima koji ne rade ništa naročito osim što egzistiraju. Perry je najavio svoju nameru i sproveo je u delo, uspevajući da napravi film koji te ljude tretira sa elementarnim dostojanstvom. Nisam siguran hoće li i kada šira publika van filmskih festivala otkriti njegov rad, ali reč je ne samo o zanimljivom, već i o zrelom i izgrađenom autoru čiji je svaki film vredan pažnje. Golden Exits tu nije nikakav izuzetak i valja se nadati da će se na svetskoj festivalskoj turneji zaustaviti i blizu nas. (9/10)

Filmski kritičar Marko Stojiljković porijeklom je iz Beograda, a živi i radi u Sloveniji. Pratite ga i na blogu Film na dan i Twitteru.

“Slaven Letica je bio, jest i bit će inspiracijom i mjerom etičnosti u hrvatskoj političkoj teoriji i u općem odnosu prema svakoj vlasti. Ja obožavam njegovu jednostavnu, zdravoseljačku logiku da je svaka vlast na Pantovčaku dobra, jer da nije dobra, vjerojatno ne bi bila na Pantovčaku. Slučajevi poput Slavena Letice potaknu vas na razmišljanje što je to intelektualac. Naši intelektualci izvanredno cijene vlast, uzbuđuju ih institucije, velikim ih strahopoštovanjem ispunjava ako tkogod ima moć da hapsi”, piše Ante Tomić. Jutarnji

Zagreb: Huligani napali simpatizere Partizana u kafiću u sklopu Doma sportova – letjele krigle, ima razbijenih glava

Pasja frizura bolja nego ljudska

Kritike posljednje sezone serije ‘Girls’

Najmanje 30.000 Rumunja danas je usprkos hladnoći ponovno izašlo na ulicu trinaesti dan zaredom tražeći ostavku vlade. Kažu kako ostavka ministra pravosuđa i povlačenje sporne mjere koja je trebala štititi kriminalce nisu dovoljni. Prosvjednici su formirajli golemu rumunjsku zastavu – plavo – žuto – crvenu – uz pomoć panel-ploča u bojama koje su osvijetlili pomoću mobitela. Novi list, Euronews

Kako su Simpsoni predstavili gay lika i pokrenuli revoluciju na TV-u

SNL i granice ismijavanja Trumpa

Smokey Robinson, američki tekstopisac koji se premalo cijeni

Stari ljudi mogu raditi, vježbati i uživati u životu, poručuje Britanac Charles Eugster. On ima 97 godina i svjetski je rekorder u sprintu. Trčanjem se počeo baviti s – 95 godina. Do tada se aktivno bavio veslanjem s kojim je počeo u svojim 60ima. Osim što je fizički aktivan, napisao je i knjigu. 24sata, Daily Mail

Zbog incidenta u kojem je nepoznati počinitelj bacio suzavac u zagrebački klub Super Super tijekom partya i tematske večeri pripadnike LGBTQ zajednice, Zagreb Pride sutra u 18 sati organizira mirni prosvjed na Trgu žrtava fašizma. Prosvjed se održava pod nazivom Ljubav jest i ostaje jača od mržnje!, a dolazak na njega najavilo je više od 700 ljudi. RTL vijesti

U zadnje vrijeme, posebno u razvijenim zemljama, sve se više govori o bespelenaštvu, odnosno odrastanju bez pelena. Majke navodno prepoznaju signale djeteta kada treba obaviti nuždu. Jedna od majki koja ne stavlja pelene svom sinu je Slovenka koja živi u Zadru, Anine Derkovič. Na taj način uštedi 1500 eura i poštedi okoliš 900 kilograma otpada. HRT

“Postoji mogućnost da je Bernardić anemičniji čak i od Plenkovića, i da boluje od talasemije major. Takve političke ‘anemije’ od nekoga tko se hvali da je s 18 godina ušao u politiku već dugo ne vidjesmo. Dakle, čovjek je skoro 20 godina u politici. Može li se bilo tko sjetiti jednog jedinog njegovog poteza ili riječi sve te godine koji bi ga svrstali među tek prosječne političare?”, komentira Forum.

“Među stvarima koji potiču terorizam je pokazivanje islamofobnih osjećaja i politike u nekim dijelovima svijeta. To je najbolji argument koji Islamska država može iskoristiti za svoju propagandu”, rekao je UN-ov glavni tajnik Antonio Guterres u posjetu Saudijskoj Arabiji. Dnevnik.hr, UN

Business Insider izdvaja nekoliko TED govora koji savjetuju kako ostvariti zdrave veze, bile one romantične, prijateljske ili obiteljske. Primjerice, Yann Dall’Aglio kaže [video_icon] da smo svi bespotrebni i da je za ljubav bitna nježnost, prihvaćanje nedostataka, a Kathryn Schulz govori [video_icon] o potrebi da prihvatimo da nismo u pravu.

Anita Endrezze napisala je divnu pjesmu kojom komentira Trumpove najave o gradnji zida prema Meksiku. Preveo ju je Peščanik. Evo dijela:
“Napravite zid od saguaro kaktusa,
leptira i kostiju
onih koji su stradali
u pustinji. Zid od iznošenih cipela,
praznih flaša za vodu, ogledala,
da neki vide svoje pravo lice.
Izgradite zid napravljen od Berlina.
Zid od nijemih zvijezda i pjesama migranata.
Zid što Nas drži unutra a Njih vani.”

“Već je dovoljno smiješno i to što se na HTV-u odnedavno reprizira talijanska zdravstveno-dramska sapunjara ‘Čarolija’, ali doda li se tome još i činjenica da se nekadašnji zaštitni znak ljetnog programa razbibrige i šarencije sada ničim izazvan reprizira usred zime – u vrijeme kada se računa da više gledatelja provodi vrijeme pred televizorima pa i očekuje nove sadržaje – cijela priča djeluje kao da se na Prisavlju netko jako dobro zeza ili gledatelje doista smatra totalnim idiotima koji će progutati bilo što u bilo koje vrijeme”, piše Zrinka Pavlić. T-Portal

“O telu i duši Ildiko Enyedi je ljubavna storija smeštena u najneromantičnije okruženje koje se može zamisliti – u lokalnu budimpeštansku klaonicu u kojoj zaposleni radno vreme provode negde između hladnokrvne ravnodušnosti i crnog humora… Enyedi pravi izvanredne paralele sa glavnim dešavanjima u filmu za koji je napisala scenario činom upoznavanja i parenja jelena u šumi”, piše Monitorova dopisnica s filmskog festivala u Berlinu Marina Richter. Monitor

O telu i duši Ildiko Enyedi je ljubavna storija smeštena u najneromantičnije okruženje koje se može zamisliti – u lokalnu budimpeštansku klaonicu u kojoj zaposleni radno vreme provode negde između hladnokrvne ravnodušnosti i crnog humora.

Finansijski direktor Endre (Géza Morcsányi), sredovečan muškarac ubogaljene leve ruke, godinama ne silazi u operativni deo preduzeća koje ga navodi na preispitivanje ljudske empatije i odnosa prema smrti. Njegov kontakt sa drugima je ograničen na kurtoazne konverzacije i jedina osoba sa kojom gaji nešto bliži odnos je brbljivi, korpulentan kolega koji ga informiše o dešavanjima u firmi. Samoizabrana asocijalnost se ruši onoga trenutka kada se pojavljuje nova inspektorka kvaliteta mesa Maria (Alexandra Borbéli) čija je socijalna kompetencija na još nižoj lestvici. Mlada žena se od prvog dana u novoj sredini čini nepopularnom svojom zakopčanom ličnošću i pedantnom predanošću propisima koja potiče od posebnog dara – fotografskog pamćenja. Dok joj se okolina podsmeva, Endre se sve više interesuje za neobičnu ženu koja se drži po strani i odbija bilo kakvu vrstu kontakta sa okolinom.

Ljubav koja se razvija između dvoje ljudi ušuškanih u svoje svetove je koliko nekonvencijalna toliko i neodoljivo bliska gledaocu koji se vrlo lako uvlači u jedan svet u kome pravila normalne komunikacije i približavanja drugom ljudskom biću ne funkcionišu. Marijini problemi sa fizičkim kontaktom, metikuloznost sa kojom održava red u stanu ili kojom vrši inspekciju na novom radnom mestu, humoreskan su uvod u haos koji će nastati u momentu kada shvati da je zajubljena. Njen put ka oslobađanju vodi preko dečijeg psihologa koji, u očajanju, postavlja pitanje – „zar nije vreme da porastete?“ Odrastanje koje ima u glavi vodi je do gledanja hard core pornića dok detinje zainteresovanim izrazom lica žvaće gumene medvediće i vežbe dodirivanja preporučene od strane psihologa potiču je na gnječenja pire krompira i lakog petinga sa kupljenom plišanom životinjom. Još jedan savet koji pokušava da posluša – terapeutsku moć muzike, staviće je u neugodan položaj nekoga ko sa muzikom nema apsolutno nikakav odnos. Jedina veza koju sa njom pronalazi dolazi kroz preporuku sažaljive prodavačice u muzičkoj prodavnici koja joj daje svoj omiljeni ljubavni soundtrack.

Jedna od numera sa tog cedea postaje krucijalan deo najupečatljvije scene filma u kojoj se Marija, razočarana razvojem stvari, odlučuje na radikalan korak. Jedna od najbizarnijih ljubavnih priča na velikom ekranu ipak dobija svoj happy end, ali takav koji gledaoca ostavlja potpuno zabezeknutim.

Ciničan ton koji se provlači kroz čitavu naraciju je lucidan i perfektno upotrebljen u akcentuiranju krucijalnih momenata za razvoj radnje. Jedina stavka u kojoj priča maličice pada, gledano sasvim površno, je velika diskrepanca u godištima i izgledu glavnih protagonista – dok se Endre očigledno nalazi u poznoj jeseni svoga životnog veka, Marija se tek lagano primiče tridesetima. Njena lepota i njegova hendikeprianost stoje u kontrastu sve dok se njena puna priča, pri sredini filma sasvim ne razotkrije.

Enyedi pravi izvanredne paralele sa glavnim dešavanjima u filmu za koji je napisala scenario činom upoznavanja i parenja jelena u šumi. Prvo njuškanje životinja koincidira sa prvim kontaktom između Endrea i Marije, prvi zajednički kontakt sa njihovim pokušajem spavanja u istoj prostoriji. Energija koja se stvara između budućih ljubavnika je sve do pred kraja filma osuđena na nesporazume iz nemogućnosti vokalizacije čežnji i problema. Rediteljkina naklonjenost društvenim otpadnicima koji se koprcaju u mreži opštepriznatih normi je neodoljiva i ovo je svakako film na koji treba obratiti veliku pažnju.

Osamnaest godina pauze u režiranju dugometražnih filmova se isplatilo i Enyedi se vraća punom snagom na filmsku scenu jednom upečatljivom, izvanredno zaokruženom pričom. (9/10)

Marina D. Richter je filmska kritičarka i novinarka iz Beograda koja već dvadeset godina živi i radi u Beču. Od 2004. je specijalni dopisnik beogradskog dnevnog lista Politika za rubriku kulture. Redovno surađuje s austrijskim portalom Artmagazine.cc, a piše i za razne austrijske publikacije kao slobodni novinar.

U parku u Alconbendasu, malom gradiću u neposrednoj blizini Madrida, postavljen je prvi most na svijetu isprintan uz pomoć 3D printera. Most je dug 12, širok 1,75 metara, a napravljen je od ukupno osam dijelova. Video pokazuje kako se gradio. Pun kufer, Daily Mail

“Umjesto da pokušavaju napraviti rješenje za postojeće probleme, zašto ne bi prvo napravili problem, a onda prodali rješenje? Na isti način marketinški stručnjaci pokrenuli su niz kampanja koje su se zasnivale na tome da vi imate neki problem, obično s vašim tijelom, ali su ljudi previše pristojni da vam to kažu u lice. Vjerovali ili ne, i sapun je proizvod jedne takve kampanje”, piše Buka.

“OK, krivotvorili su se putni nalozi, ali zašto je ta afera otvorena baš sada? OK, tuče ženu, ali tko profitira od toga sada? OK, ne plaća porez, ali koliko je učinio za našu Hrvatsku. Njihovo uhićenje uvijek je tragedija za narod, naciju, nogomet, županiju, grad, film, akademiju, stranku, kulturu, vojsku, obrazovanje, civilno društvo, demokraciju ili vjeru, i zato ga treba izbjeći po svaku cijenu. Nama ne treba zakon za zaštitu kurvinih sinova kao Rumunjima. Mi za njih sasvim dobrovoljno dajemo život, krv, zadnju koricu kruha i košulju s leđa. Definicija licemjera je da vidi trun u oku bližnjega, a ne vidi balvan u svojem oku”, komentira Boris Beck. T-Portal

Grčka prolazi kroz mjere štednje još od financijske krize 2008. godine, razina javnog duga je na 160 posto BDP-a. MMF je upozorio da se što prije treba naći rješenje jer se Grčka jednostavno više ne može nositi s tolikom količinom duga. Kriza bi se mogla manifestirati na cijelu eurozonu, pa dolazi do sve većih sukoba među vjerovnicima. Telegram

“Svaki dobar hrvatski film je domoljubni čin, a svaki loš je nacionalna sramota. Domoljublje je jedno ime za dvije različite stvari, dok su ljudi ginuli u Vukovaru i Vinkovcima, po vlaškim čukama i zapadnoj Slavoniji, kao tvrdoglavi romantici i povijesno slavljeni naivci, kulturni i gospodarski domoljubi su oslobađali javno dobro, OTV, Jadran film, sve ono što je odnio Kutle i drugovi i sve ono što su odnijeli drugi koji su odnosili. Bit novog domoljublja je ideja financijske obnove, novog financijskog ciklusa zgrtanja. Povratak u budućnost, onda punih džepova možemo nazad, gdje god to bilo”, kaže Hrvoje Hribar u intervjuu za Novi list.

20:00 Pakleni toranj (6.9), HTV2
20:08 Majstori (5.7), HTV1
20:40 Nepopustljiv (6.6), HTV3
22:00 Zgodna žena (6.9), RTL
22:00 Thor (7.0), NovaTV
22:01 Imigrantica (6.6), HTV1
00:00 Vrijeme je novac (6.7), NovaTV
Kompletni programi: HTV1, HTV2, HTV3, HTV4, RTL, NovaTV

“Kao da im je u opisu radnoga mjesta živcirati ili zastrašivati birače, a ne skrbiti se za njihove egzistencijalne interese, vladajući već dulje od stotinu dana ne čine ništa drugo osim što nas šamaraju najavama događaja koji se, zajamčeno, neće dogoditi. Nemojmo se zaje*avati, mi nikada nećemo kupiti Inu, jer nemamo para. Iz istog razloga nikada nećemo uvesti ni vojnik rok. Konačno, nećemo ni deprecirati kunu jer nitko živ nije kadar procijeniti kakve bi sve posljedice ta odluka mogla imati za standard građana, odnosno koju bi razarajuću lančanu reakciju ona mogla proizvesti”, piše Ivica Ivanišević. Slobodna

“Rumunjska vlada je dekret kojim želi ozakoniti vlastitu korupciju donijela noću, bez ikakve najave i rasprave, a građani su tu odluku doživjeli kao crvenu krpu. Sponzor dekreta je vođa socijaldemokrata Liviu Dragnea, de facto šef države koji to nije mogao postati i formalno jer je ga se istražuje zbog prevare u kojoj je državu oštetio za 24.000 eura. Iako desnica nastoji zloupotrijebiti protest za vlastite političke interese, Rumunji su izborili privremenu obustavu sporne uredbe”, pišu Novosti.

“Hribar je – sa svim svojim manama – ostavio rezultate koji se vide. Ostavio je kinematografiju u kojoj se snimaju puno bolji filmovi, ti filmovi koštaju upola manje nego prije, a snima ih se više. Užasan je taj hribarovski režim koji je uskraćivao pravo na rad takvim orijašima slike i tona kao što je Jakov Sedlar. Ako ste slučajno zaboravili kako su izgledali hrvatski filmovi 90-ih, onda obnovite gradivo, jer repriza dolazi. Na primjeru HRT-a vidjeli smo kako se jedna razmjerno ozbiljna institucija u desetak mjeseci može rasturiti i pretvoriti u bal diletantizma, audiovizualne mucavosti, dizajnerske grezurije, klerikalnog kiča i ideološkog poltronstva. Ijedno i drugo – pamtit će se kao plod Plenkovićeve ere”, piše Jurica Pavičić. Jutarnji

Zagreb Pride najoštrije osuđuje napad suzavcem na LGBTIQ party koji se održavao u zagrebačkom klubu Super Super. “Zagreb Pride zahtijeva od policije da provede brzu i efikasnu istragu te da otkrije i privede pravdi odgovorne za ovaj gnjusan fizički napad na građane i građanke i poduzme sve adekvatne mjere kojim će osigurati mir, sigurnost i ljudska prava LGBTIQ osobama u Zagrebu i Hrvatskoj”, stoji u priopćenju. Napominju i kako su već prije upozoravali na suzdržanost Vlade u osuđivanju bilo kojeg oblika pozivanja na mržnju. H-alter, Novosti

“Mislim da je to političko podmetanje što se tiče otuđenja pola milijuna kuna. Što se tiče njegove odgovornosti to ćemo tek vidjeti. U ovoj fazi Suachu ne treba isključiti iz stranke. U nekoj drugoj fazi teoretski, to je pitanje. Još uvijek ne. Ove sentimentalne aspekte ostavimo za neko drugo vrijeme. To mi je blizak čovjek, mlađi od mene, radio je u kabinetu. Nije sudjelovao u donošenju bitnih političkih odluka. Upravljao je malim iznosom novca, to su bagatele. Hajdaš i drugi su upravljali milijardama, u pravilu na transparentan način”, rekao je Zoran Milanović u intervjuu za N1.

Mata Hari – legendarna špijunka ili žrtva nameštaljke?

Francuz tuži Uber zbog propusta koji mu je uništio brak; traži 45 millijuna eura

Kako preživjeti u malom stanu?

Na svjetskim su burzama prošloga tjedna cijene dionica porasle, pri čemu su na Wall Streetu indeksi dosegnuli najviše razine u povijesti jer su ulagači optimistični nakon što je američki predsjednik Donald Trump najavio smanjenje poreza. Na Wall Streetu je prošloga tjedna Dow Jones ojačao 1,0 posto, na 20.269 bodova, dok je S&P 500 porastao 0,8 posto, na 2.316 bodova, a Nasdaq indeks 1,2 posto, na 5.734 boda. Večernji, The Street

“Davor Šuker, nekadašnji heroj nacije, zbog čijih su golova sunarodnjaci padali u delirij, Zlatna kopačka i svjetski brend danas je jedan od najprezrenijih među Hrvatima. S ključnim ljudima Saveza optuženim za multimilijunske prijevare na vlastitu korist kojima uskoro počinje suđenje, tehničkim direktorom koji više nije tu ali to nitko ne želi priznati, s lakrdijom oko ‘promjena’ u sudačkoj organizaciji, s gubitkom donedavno neupitne političke potpore, podređenima koji su spremni pobuniti se protiv njega i s nogometnim ‘podzemljem’ koje već dulje vrijeme kuha i kipi, Davor Šuker se navodno danas prvi put ove godine vraća u Hrvatsku. Pa dobrodoš’o nam, predsjedniče”, piše Aleksandar Holiga. Telesport

Svečano obilježena 175. obljetnica Matice hrvatske

Nakon Kine Bangladeš je druga najveća krojačnica na svijetu za globalne američke i europske modne lance poput Zare, H&M-a i Gapa. Minimalac njihovih švelja je 677 kuna. Najnoviji štrajkovi u više od 60 tekstilnih tvornica i uhićenja sindikalaca pokazuju da su uvjeti rada strašni, a ono što se događa pobunjenim radnicama još strašnije, piše Tportal.

Karnevali u Nici i Veneciji otvoreni uz neviđene mjere sigurnosti

“Ivan Pernar je četiri minute govora iskoristio za četiri minute šutnje za sve mlade koji su otišli iz Hrvatske. Dok je Pernar šutio, Stevo Culej negdje u pozadini pustio je himnu, na što su Željko Reiner i saborski tajnik počeli pričati. Pernar je malo razmislio, pa u poluokretu rekao Reineru: ‘Molim vas da me ne ometate u izlaganju.’ Čisti dadaizam! Ivan Pernar izuo je iz cipela stare elite, on je prokazao njihovu nemoć. ‘Pernar nema rješenja’, kažu kritičari. Točno. A Božo Petrov ima? Ni ne traži ih. ‘Pernar je populist!’ Točno. A Kolinda je državnica? Najte se ljudi šaliti, kakva su oni elita, takva je on alternativa!”, piše Boris Rašeta. Novosti

Na LGBT večeri u zagrebačkom klubu Super Super bačen suzavac

Zoran Milanović, bivši premijer i šef SDP-a, doznaje Jutarnji, bit će ispitan u istrazi protiv Tomislava Sauche. Tomislav Saucha u svojoj je obrani, osim što je tvrdio da je netko vjerojatno zlorabio njegov potpis, ustvrdio kako on osobno nije primio navedeni novac.

Sjeverna Koreja je ispalila neidentificirani balistički projektil u more na istočnom dijelu obale Korejskog poluotoka, objavila je Južna Koreja, a njegovo ispaljivanje odmah su osudile i SAD i Japan. U službenom priopćenju vezanom za ovaj incident Bijela kuća je objavila kako je očekivala sjevernokorejsku ‘provokaciju’ vrlo brzo po stupanju nove administracije na vlast, te kako će razmotriti ‘sve opcije’ prilikom svog odgovora uključujući i financijske sankcije kao i ubrzano postavljanje obrambenih sustava u Južnoj Koreji. Također, Trumpova je administracija najavila i jači pritisak na Kinu kako bi obuzdala Sjevernu Koreju. T-Portal, CNN

Premda je odlukom Vlade visina plaća u državnim tvrtkama ograničena na najviše 17.500 kuna, ta se odredba poštivala u samo 21 državnom poduzeću, pokazuje analiza koju je izradilo Ministarstvo državne imovine. U čak 62 državne tvrtke ograničenje iznosa plaća koju su postavili Banski dvori nije se poštivalo. Štoviše, u nekima od njih najviša je plaća u bruto iznosu dosezala i 86.000 kuna. “Analiza je pokazala toliku neujednačenost, šarolikost, domišljatost i improvizaciju kakvu ne možete ni zamisliti kada je riječ o visinama plaća, ali i drugim beneficijama”, istaknuo je ministar državne imovine Goran Marić posebno ukazavši na otpremnine, ali i bonuse i životna osiguranja. Jutarnji