School of Life ima dosta zanimljivih videa koje pojašnjavaju neke emocionalne nedoumice. Poput zašto ljubav nije tako divna kako je zamišljamo, treba li ostati u vezi ili prekinuti i zašto smo hladni prema partneru?
“Detalj koji se često zanemaruje u poslovanju jest međusobni utjecaj svih dijelova poslovnog procesa. Može svaka od komponenti sama za sebe raditi savršeno, no kada ih stavite u sistem ne mora nužno značiti da će ona raditi savršeno za sistem. I kada se to shvati, onda je lakše posložiti sistem i lakše je posložiti timove… Uspješni nešto nauče iz greške i naučenu lekciju implementiraju, dok oni drugi rade nešto drugo… dok ne puknu i odustanu od svega toga”, piše business coach Goran Blagus. Monitor
Ugodno se smjestite u jedan izrazito poznati restoran, te se nakon prezentiranog menija odlučujete za preporučeno jelo koje je ujedno i specijalitet kuće.
Konobar nakon 25 minuta dostavlja naručeno jelo, te nakon što ste zagrizli u prvi komad otkrivate kako je dotično jelo loše, neispravno i jednostavno nejedljivo.
Pozivate konobara i izražavate svoju sumnju i nelagodu da jelo nije dobro i da ga ne želite konzumirati.
Konobar se ispričava radi neugodnosti, kurtoazno nudi neko drugo jelo i prihvaća vašu odluku da ne želite ništa više konzumirati te vas sa žalošću ispraća iz restorana.
Vaš pogled:
Njihov pogled:
Tako najčešće izgleda interni proces kada se nešto zabrlja u pružanju usluge. Traži se krivac, jer kad se on otkrije onda samo treba staviti fokus na to da ga ispravimo i svi će ponovno biti zadovoljni.
Osim toga, to je jedan od logičnijih i na racionalnoj razini očekivanih koraka. Zapravo, to bi bio dobar korak kada bi ljudi bili roboti, radilice ili neke jedinke koje se može samo tako ukalupiti u definirani proces.
Naime, detalj koji se često zanemaruje u poslovanju jest međusobni utjecaj svih dijelova poslovnog procesa. Može svaka od komponenti sama za sebe raditi savršeno, no kada ih stavite u sistem ne mora nužno značiti da će ona raditi savršeno za sistem.
I kada se to shvati, onda je lakše posložiti sistem i lakše je posložiti timove.
U gornjem primjeru, svi su krivi (ako ćemo tražiti krivca) zašto ste napustili restoran. A “krivi” su jer se nisu dobro koordinirali i nisu na ispravan način komunicirali što je na stvari. Možda je jedan od njih čak i slučajno napravio veliku grešku, no što su učinili nakon napravljene greške čini razliku između uspješnih i manje uspješnih tvrtki.
Uspješni nešto nauče iz greške i naučenu lekciju implementiraju, dok oni drugi rade nešto drugo… dok ne puknu i odustanu od svega toga.
Sviđa vam se ovaj savjet/tehnika? Prijavite se na Business klinika mailing listu i direktno primajte tekstove o prodajnim vještinama i poslovnim tehnikama uz koje ćete unaprijediti poslovanje. Korisno, vrijedno i konkretno.
Ni mi ne volimo primati SPAM, stoga možete biti sigurni kako ga nećete dobiti od nas. Nakon prijave provjerite svoj email kako biste potvrdili svoju odluku (double opt-in).
Sjećate se Tamagotchija, digitalnih igračaka/kućnih ljubimaca o kojima smo brinuli u 90-ima? Čini se da taj trend nije zamro, jer ga i dalje na životu održava zajednica fanova na sajtu TamaTalk, koja broji preko 94 tisuće članova. The Ringer piše o ovom neobičnom svijetu.
Rap pjesme o Donnie Darku
Šaljivi video: audicija za novi glas Stephena Hawkinga
Nautil.us ima dobar tekst koji progovara o intelektualnoj aroganciji koja vlada u znanstvenim krugovima (i ne samo znanstvenim krugovima već i političkim) te o potrebi za jednom rijetkom kvalitetom – poniznošću. To znači biti dovoljno otvorenog uma za prihvaćanje tuđeg mišljenja i svojih grešaka.
Facebook stranica Di su pare organizirala je za šalu event Vadi ga u kojem pozivaju ljude da uriniraju u fontane po Zagrebu
“Antidemokratičnost nije hir Zdravka Mamića, nego modus operandi aktualnoga ukupnog društvenog uređenja. Hrvatski akademski Gang of Four (rektor Damir Boras, ministar Pavo Barišić, prorektor Ante Čović i sveučilišni senator Mislav Ježić) nije tu nikakav izuzetak, pa je neposluh jedini mogući uvod za alternativnu obranu jednakosti i primjerene zakonitosti”, piše Bilten.
Britanski inženjeri biomedicine na tragu su otkriću koje omogućuje da se od lista špinata uzgoji ljudsko srčano tkivo, uspjeli su stvoriti vaskularni sustav koji će provoditi krv do novog tkiva, objavili su u priopćenju. Ovo bi otkriće moglo pridonijeti rješenju problema s regeneracijom ljudskog tkiva i oštećenih organa. Novi list, Boston magazine
Roditelji često preuzimaju na sebe kompletnu odgovornost za učenje i školski uspjeh svoje djece. Takav stav dovodi do toga da dijete sve manje brine i razmišlja o školi jer zna da su tu roditelji koji će uvijek brinuti o svemu. Na taj način djeca ne usvajaju radne navike i ne preuzimaju na sebe brigu o školi. Pokažu li roditelji razumijevanje za nesavršenstvo, a djeca shvate što im je “posao”, steći će bolje radne navike i lakše proći kroz školu. 24sata
Italija bi ubrzo mogla postati prva zapadna zemlja koja nudi svojim zaposlenicama plaćeni “menstrualni dopust” od tri dana – u parlametnu se raspravlja o zakonu koji bi to dopustio. Isti već postoji u Japanu i Indoneziji. Iako neki stručnjaci smatraju da je ovakav zakon opravdan, neki tvrde da će zakon potvrditi stereotip da su žene onih dana u mjesecu manje racionalne, a također će poslodavcima dati dodatni razlog da prije zaposle muškarca nego ženu. Express, Independent
“Nismo mi zaslužni za to što kazalište postoji, puno prije zahvaljujući njemu postojimo mi. Kazalište je vrlo snažno, ono se opire, nadživljuje sve, ratove, cenzure, nedostatak novca… Kazalište je dijalog, odsutnost mržnje”, poručila je Isabelle Huppert, francuska glumica kojoj je pripala čast da bude glasnogovornik ovogodišnjeg Svjetskog dana kazališta. Hrvatsku poruku napisao je redatelj Georgij Paro: “Život se promijenio i mijenja se. Kazalište se promijenilo i mijenja se. Treba imati strpljenja da se transformacija dogodi na prirodan način. Tu svaki grub pritisak može rezultirati novim podjelama i isključivostima ili zaprijetiti nekim novim jednoumljem.”
“Nakon što je u poljoprivredu ulupano 36 milijardi naših kuna mi imamo pad poljoprivredne proizvodnje za više od četvrtinu! Razvila se potom rasprava o tome, ali nitko ne želi reći jednu važnu stvar: upravo su poticaji ono što uništava poljoprivredu. Ako se želi razvoj poljoprivrede – onda poticaje treba ukinuti. Kada postoje poticaji borba se ne vodi za urod ili količinu mlijeka, već za što više poticaja”, piše Goran Vojković. O temi raspravlja i Forum. Index
Na 17. katu nebodera u zagrebačkim Srednjacima postoji neobična urbana farma. Vodi je obitelj Butković, koja u praznom stanu uzgaja mikrozelenje (brokula, cikla, vlasac, grašak…), pšeničnu travu i jestivo cvijeće. Stan je kompletno preuređen za 24-satni uzgoj svih vrsta klica, koje se uzgajaju na policama ispod fluorescentnih žarulja od 6400 Kelvina, što je dovoljno za vegetacijski razvoj biljke. Sve o njima možete saznati i na Facebook stranici Kliconoša. Jutarnji
Montažstroj donosi zvučnu rekonstrukciju drame Cijankalij §218 koju je 1929. napisao Friedrich Wolf. Kao liječnik je upoznao uvjete života u radničkim četvrtima, a svoja je iskustva opisao u drami, kroz priču o mladoj radnici Hete. Ona čitav život oko sebe gleda žene koje uz četvero, petero ili šestero djece jedva prehranjuju svoje obitelji. Ovim medijskim projektom Montažstroj se uključio u javnu raspravu o pravu na slobodno odlučivanje o rađanju djece. U projektu je sudjelovao i nedavno preminuli Ante Perković. Ovdje poslušajte dosad objavljen uvod [audio_icon], te prvu [audio_icon] i drugu [audio_icon] epizodu, od ukupno osam.
Hrvatsko Ministarstvo gospodarstva odobrilo je izvoz vrijedan 101 milijun eura u oružju i streljivu za Saudijsku Arabiju tijekom 2015. godine, prema izvještaju EU koji nije još formalno objavljen. Ovaj iznos podrazumijeva streljivo vrijedno 87 milijuna eura, oružje vrijedno pet milijuna eura, zaštitnu vojnu odjeću vrijednu šest milijuna eura i dijelove za oružje vrijedne tri milijuna eura. Balkaninsight
“Kako izgleda život jednog emigranta u Mađarskoj, i pored sređenih papira i spremnosti na intergraciju u društvo – uključujući i tečno vladanje jednim od najtežih evropskih jezika – dočarava Roland Vranik u svome trećem dugometražnom filmu Građanin [video_icon]. Kao centralnu figuru uzima pedesetogodišnjaka Wilsona Ugabea iz Gvineje Bisao”, piše Marina Richter. Monitor
Izbeglička situacija (ne samo) u Mađarskoj se iz godine u godinu pogoršava, i izveštaji o pooštravanju mera za sprečavanje upliva talasa izbeglica koji struji prema nekoj od zapadno-evropskih destinacija se intenziviraju. Početkom 2017, mađarska vlada je organizovala podizanje nove ograde uzduž šire teritorije pri graničnom prelazu Kelebija, za šta su mobilisani i zatvorenici iz kazneno-popravnih ustanova. U međuvremenu se gomilaju sve mučniji izveštaji Amnesty Internationala o zlostavljanju izbeglica potkrepljeni novim policijskim trendom pravljenja selfija sa kolegama koji prebijaju ljude, o čemu su nedavno procurile informacije u internacionalnoj štampi.
Kako izgleda život jednog emigranta u Mađarskoj, koji i pored sređenih papira i spremnosti na intergraciju u društvo – uključujući i tečno vladanje jednim od najtežih evropskih jezika – dočarava Roland Vranik u svome trećem dugometražnom filmu Građanin kojim je 20. Marta otvoren LET’S CEE festival u Beču. Vranik se okreće sudbini pripadnika jedne od najmarginalizovanih emigracionih grupa – afričkoj, uzimajući kao centralnu figuru pedesetogodišnjaka Wilsona Ugabea (Dr. Cake-Bali Marcelo) iz Gvineje Bisao, u Budimpeštu naseljenog godinama pre centralne krize. Wilson Ugabe bi mogao poticati iz priručnika za idealnog naturalizovanog građanina: radi puno radno vreme kao obezbeđenje u jednom od supermarketa popularnog austrijskog lanca, ima stan, tečno govori mađarski i njegova dobroćudna narav kosi predrasude iminentne okoline koja ga prihvata kao sebi ravnog. Jedina stvar koja čoveka mučenog tragedijom koja ga je preko noći, u krvavom pohodu na porodični dom lišila žene i obe ćerke, održava u stanju optimizma je stremljenje ka cementiranju građanskog statusa mađarskim državljanstvom. Da to nije nimalo lak put je jasno od prve scene filma u kojoj ga vidimo kako se preznojava pred komisijom koja mu postavlja pitanja zrela za univerzitet. Mađarski humanizam i renesansa, začkoljice iz mađarskog ustava, pitanja vezana za nastanak prve mađarske države i iz istorije književnosti se nižu i Wilson treći put prolazi kroz pakao potpune blokade i nesnalaženja u preobimnom štivu, obaveznom u premošćavanju najtežeg koraka ka žudno željenom evropskom pasošu. Ispiti za dobijanje državljanstva nisu mađarska izmišljotina i gledaocu postaje jasno da ne bi znao da odgovori na pregršt pitanja vezanih za sopstvenu kulturu. Film uranja u apsurdnost prevelikih očekivanja od imigranata od kojih se traži da znaju sve ono što prosečan građanin, ‘blagosloven’ rođenjem u datoj zemlji porekla verovatno od gimnazije odavno više ne čuva u svojoj glavi, ukoliko se sa tim podatcima uopšte ikada sprijateljio.
Da Evropom poslednjih nekoliko godina vlada talas ksenofobije nije potrebno posebno podvlačiti i izlet iz klasičnog dokumentarnog žanra u obrađivanju ovakvih tema, ne-voajersistički i ne suvo-činjenički je dobrodošao potez pod uslovom da autori imaju dovoljno ideja i sposobnosti da se udalje od crno-belih prikaza stvarnosti i udaranja na suzne žlezde. U slučaju Vranikovog ‘Građanina’, problem nije sumnja u verodostojnost opisanih situacija pa ni melodramatičnost koje i nema, već preterana lakoća sa kojom se Wilson kreće u svojoj sredini koja ga, maltene kao da je sa njom rastao i klupe žuljao, oberučke prihvata. Teško je zamisliti stvarnu situaciju u kojoj bi afrički emigrant tako jednostavno ušetao kod lokalnog mesara, sa njim ispijao rakijice i još kovao planove kako da ga oženi svojom cimerkom koja nelegalno boravi u Mađarskoj. I pored dečijih bolesti, ‘Građanin’ ima svojih neospornih kvaliteta – oslanja se na snažno izgrađene glavne likove, njihove realistične strepnje, žudnje i pakao kroz koji prolaze u igri zvanoj želja za normalizacijom života. Prava smetnja filmu, van dobronamernog rediteljevog stvaranja blistavog karaktera bez flečice je fotografija Imra Juhasza koja pritiska narativ propuštajući premalo svetla kroz objektiv. Efekat koji se dobija je pretovarenost atmosferskim ugljen-monoksidom.
Očigledno zadovoljan svojim skromnim bitisanjem u Budimpešti, Wilson se grčevito bori da ozvaniči svoj status, ali svestan toga da mu neće poći za rukom da se sam spremi za zahtevan ispit, on prihvata ponudu svoje šefice da uzima časove kod njene sestre, profesorke istorije i mađarskoh jezika koja se izdržava privatnim đacima. Uvučen u svet novih saznjanja koje stiče ekskurzijama po važnim budimpeštanskim istorijskim mestima, Wilson se zaljubljuje u Mariju (Ágnes Mahr), ženu svojih godina koja u njemu pak vidi nešto što joj nedostaje u sopstvenom domu – radoznalost, manire i blagost. Zatočena u klasičnom patrijarhalnom kavezu sa agresivnim mužem i dva odrasla sina koja ne znaju da funkcionišu bez majke, ona se upušta u vezu sa Wilsonom koja živote oboje ljudi izbacuje iz koloseka. Mariju očekuje neprijatno iznenađenje u vidu mlade žene Shirin koja živi sa Wilsonom u stanu. Agoniju bezpapiraša koji se iz straha od deportacije odlučuju na očajničke poteze Vranik približava upravo izgradnjom Shirinionog lika, klučne figure u filmu koja se nenadano pojavljuje pred Wilsonovim vratima, tražeći njegovog nekadašnjeg cimera Princa. U poznoj trudnoći, bez papira, kontakata i novca, Shirin se u potpunosti oslanja na Wilsonovu pomoć. Za njega, ovo je vrsta reinkarnacije izgubljenog porodičnog života, platonski u odnosu na mladu ženu prema kojoj se ponaša kao staratelj i očinski u odnosu na novorođenče koje će zajedno sa Shirin, u ilegali stana doneti na svet. Happy enda u ‘Građaninu’ nema i svaka od sudbina dobija tragičnu notu – neke od njih su posledično bezizlazne, neke mukotrpno ponavljajuće, a treće samo srcobolne. (6/10)
Intervju: Roland Vranik, reditelj ‘Građanina’
Film je dobio državnu finansijsku podršku. S obzirom na zvaničnu politiku Orbanove vlade i na aktuelna dešavanja u Mađarskoj, da li je ta misija bila teška?
Prostoji pet članova komisije koji odlučuju o finansiranju mađarskih filmskih projekata. Ti ljudi glasaju demokratski što znači da film prolaz ukoliko ima jedan glas više.Koliko znam, filmski fond uopšte nije pod šapom vlade. Ako pogledate filmove koji su snimani proteklih godina i koji su imali značajan uspeh po internacionalnim filmskim festivalima, videćete da su njihove teme u potpunoj suprotnosti sa onim kako se vlastodršci prema njima odnose – gej prava, romska manjina, filmovi o holokaustu… Na čelu komisije je Andrew Vajna, koji ionako dolazi iz potpuno nezavisne sredine, sa karijerom koju je kao producent izgradio u Americi. Kada se osvrnemo na režisere koji su dobili podršku, mislim da većinu njih možemo svrstati u takozvane levičare ili makar takve koji nisu vezani nizakakvu političku partiju.
Zašto si se odlučio da pod lupu uzmeš život afričkog izbeglice? Da li to dolazi iz ličnih kontakata?
Čuo sam dosta priča. Imam nekoliko afričkih prijatelja koji žive u Budimpešti i primetio sam da broj Afrikanac u Budimpešti raste. Danas ih je dosta u gradu, ali kada sam počeo sa pisanjem scenarija, njihova scena je tek počela da se razvija. Ja nisam mesija sa specijalnom porukom. Jednostavno sam želeo da prenesem sliku doživljenu njihovim očima.
Čitalac je suočen sa vrlo kompleksnim pitanjima koja komisija postavlja kandidatima za državljanstvo. Da li su ona zaista tako složena?
Ima i mnogo gorih. Štivo je neverovatno komplikovano i zahtevno. Ispit je mnogo duži, ali to je ta procedura. Ja verovatno ne bih imao šanse da položim takav ispit.
Kako je tekao proces istraživanja? Da li si imao podršku birokratskih tela?
Da. Za ne poverovati. Takođe sam stupio u kontakt sa građanskim inicijativama koje rade zajedno sa imigrantima i izbeglicama. Služba za doseljenike i državljanstvo mi je izašla u susret i dali su mi sve informacije koje sam od njih tražio. Odatle sam nastavio dalje i produbio sam znanje kroz izveštaje Helsinškog odbora za ljudska prava i ostalih NGO-a, ali i razgovarajući sa izbeglicama. Proces sakupljanja informacija je trajao skoro dve godine dok nisam dobio celokupnu sliku o dešavanjima.
Dve od tri glavne uloge zaposedaju amateri. Dr. Caka-Balila Marcela si pronašao na ulici, a ulogu mlade Iranke koja iz straha od deportacije ne napušta četiri zida takođe tumači devojka koja nema nikakvo iskustvo sa glumom. Zašto si se odlučio na naturščike?
Prva je veoma praktične prirode – kako da nađem crnca koji tečno priča mađarski? To je skoro nemoguće. Zbog toga nisam imao puno izbora. Druga opcija je bila da se dovedu profesionalci iz Francuske ili neke druge zemlje. Ali to bi bila katastrofa, zato što bi imali nekoga francuskog porekla koji se bori da izgovori tekst na lošem mađarskom i koji ne bi imao pojma znači tekst koji mu izlazi iz usta. Između ostalog – od samog početka sam se vezao za ideju da bi za te uloge trebalo angažovati ljude koji mogu da se užive u radnju zato što su im dijalozi i situacije opisane u scenariju bliske. Pronašao sam ovo dvoje i na početku je sa njima bilo grozomorno raditi. Nisu znali da se ponašaju pred kamerom, nisu znali da se iskažu. Dobili su časove glume tako što sam ih tretirao kao profesionalce koji su morali da vežbaju do padanja u nesvest. Bio sam veoma nervozan jer nisam znao šta će od toga svega ispasti – da li će uspeti da dođu do nivoa na kome će moći da prenesu realnost na platno. Na svu sreću se sve dobro završilo. Naposletku su odigrali svoje uloge veoma verodostojno.
Maribarsko pogrebno poduzeće u suradnji sa tamošnjim elektrotehničkim fakultetom izradilo je – digitalni nadgrobni spomenik. Napaja ga solarna baterija, a na ekranu će se prikazivati tekst, video i fotografije, uz zaštitu od atmosferskih utjecaja – video. Navodno već postoji 50 narudžbi za ovaj modernizirani nadgrobni spomenik nazvan i-Ternal, koji košta 3000 eura po komadu. Buka
U vrijeme kada se punk rađao, sredinom 1970-ih, nastao je The Clash, engleski punk-rock bend koji će obilježiti ovaj glazbeni pravac i koji se smatra jednim od njegovih začetnika. Prepoznatljivi su po karakterističnom zvuku, eksperimentiranju i politički angažiranim tekstovima. Kultiviši se
“Sve ono što se prije 26 godina činilo ‘balkanskim’ sada se može naći ne samo u EU-u, nego i još zapadnije, u SAD-u: populizam i nacionalizam, uspon ignoranata i neobrazovanih, širenje nesigurnosti proizvodnjom lažnih vijesti, okretanje leđa europskim vrijednostima. U tom smislu bi se, dakle, razvoj na Balkanu mogao vidjeti i kao avangardan”, piše Spiegel, a tekst prenosi DW.
“Life je Alien klon od glave do pete, a promene su po pravilu kozmetičke. Recimo, naš Marsovac kojeg đaci u ‘publicity stuntu’ nazovu Calvin, nije osmi, nego sedmi putnik, a astronauti nisu na brodu u dubokom svemiru, već na svemirskoj stanici Mir tik iznad Zemlje. Takođe, Calvin nema ‘mobilnu čeljust’, već preferira drugačije načine ubijanja”, piše Marko Stojiljković. Monitor
Ako vam je išao na živce intelektualizam nedavnih hollywoodskih SF ‘teškaša’, bilo da je uspeo kao što je slučaj u Arrival, ili da nije, kao u Passengers, onda Life može biti pravo osveženje sa svojom jednostavnom premisom. Neće tu biti zamaranja vijuga sa vremenskim petljama, lingvističkim zavrzlamama, filozofskim i etičkim pitanjima, već ćemo biti svedoci akcije i borbe za preživljavanje. Zapravo jedino pitanje, čak vrlo konkretno, ima li života na Marsu dobija odogovor odmah na početku. Ima, napredan je i ne želi nam dobro.
Takođe, ako vam se premisa o astronautima koji su pokupili paket i u njemu živi organizam, najpre jednostavan, jednoćelijski, potom fascinantno napredan, a na kraju ubilački raspoložen, učini poznatom, na dobrom ste tragu. Life je Alien klon od glave do pete, a promene su po pravilu kozmetičke. Recimo, naš Marsovac kojeg đaci u ‘publicity stuntu’ nazovu Calvin, nije osmi, nego sedmi putnik, a astronauti nisu na brodu u dubokom svemiru, već na svemirskoj stanici Mir tik iznad Zemlje. Takođe, Calvin nema ‘mobilnu čeljust’, već preferira drugačije načine ubijanja.
Na zanatskom nivou, Life se drži solidno. Akcija je kinetična i, ako se apstrahira priča i njena predvidljivost, čak i zabavna u svojim detaljima. Ključni faktor je bestežinsko stanje koje je simulirano pomoću žica i deluje fluidno i uverljivo. Druga bitna stavka je osećaj klaustrofobije, posuđen ne samo od Aliena, nego i od plejade drugih filmova u kojima se poentira na kontrastu između ograničenog životnog prostora i neograničenog, beživotnog svemira oko njega u kojem ‘niko neće čuti vaš vrisak’. Sve to je uhvaćeno okom kamere Seamusa McGarveya (Nocturnal Animals), a kao uzor je svakako poslužio rad Emanuela Lubezkog na filmu Gravity. Takođe, dizajn zvuka je više nego solidan, naročito kada se radi o Calvinu i njegovom pretećem prisustvu i kretanju, dok muzika uglavnom samo služi da iritira.
Štos je što to svejedno nije impresivno i stoga nije ni izbliza dovoljno da od klona napravi delo za sebe. Deo problema je svakako u režiji Daniela Espinose koja ne odiše inspiracijom ili makar ambicijom, koliko osećajem štanceraja. To u principu i ne treba da čudi od reditelja kojem je pošlo za rukom da veže jedan hitičan skandinavski triler (Snabba cash) i solidan internacionalni proboj (Safe House), da bi već sa svojim sledećim filmom (Child 44) pokazao da mu ne smeta da režira na auto-pilotu i po diktatu studija, čak i kad je to što radi potpuna kretenarija. Utešno je to da Espinosa makar ume da izgradi i proda obrat na kraju filma, što je možda čak i vrhunac za Life.
Mnogo veće razočaranje je scenario koji potpisuju Rhett Reese i Paul Wernick, duo koji je napisao onako poletnu i inovativnu super-herojsku zezalicu Deadpool. Ovde nema ni meta-humora, ni razbijanja četvrtog zida, a i reference su uglavnom mlakušne. Ono čime scenario obiluje je bogus-naučni i bogus-tehnološki žargon i replike poput ‘Niko se nije spremao za ovako nešto’, dok su likovi ostali nerazrađeni dalje od po dve-tri karakteristike uglavnom vezane za njihovo mesto u komandnom lancu, što glumce tera da se i oni ponašaju kao da su na auto-pilotu. Opet, za pohvalu je ‘redosled nestanka’ kojim likovi bivaju ubijeni koji nije ni klišeiziran njihovom tipologijom ni zvučnošću njihovih imena.
Vratimo se na kraju na Aliena i fenomen njegovog uspeha. Tu se radilo i o vizuelnoj doteranosti (ko god da je dizajnirao Calvina, nije Giger), i o rasturanju dramaturških klišea po kojima je žena u problemu najčešće beskorisni uteg, ali pre svega o inovativnosti spoja SF-a kao straha od života sa hororom kao strahom od smrti u istom, klaustrofobičnom i pesimističnom ‘used future’ okruženju. Bilo je pokušaja da se ta fuzija napravi i ranije sa kojekakvim čudovištima iz svemira, ali ti filmovi nisu dobacivali dalje od B produkcije ili su otvoreno bili trash. Life je, kao i većina klonova, mnogo bliži toj odrednici nego nečemu revolucionarnom. Čak i da vam ne ostane u sećanju kao loš film, sigurno neće ni kao sjajan. Zapravo, bilo bi čudo da ne izvetri nekoliko minuta nakon gledanja. (4/10)
Filmski kritičar Marko Stojiljković porijeklom je iz Beograda, a živi i radi u Sloveniji. Pratite ga i na blogu Film na dan i Twitteru.
Za fanove i one koji će to tek postati: Objašnjena svaka sezona ‘Power Rangersa’
Znanstvenici napravili novu bocu za vino, tvrde da s ove ne kapa
Kip ‘Neustrašiva djevojčica’ ostaje na Wall Streetu još godinu dana; poruka statue je – više žena u upravljačkim odborima kompanija
Magazin Quanta piše o velikoj promjeni u biologiji nakon otkrića da se evolucijski koraci događaju za nekoliko stoljeća ili čak godina, a ne tisuća godina kako se dosad mislilo, što donosi posve novu perspektivu u razvoj vrsta. Ono što znanstvenici ne znaju kojom točno brzinom se evolucija kreće i sad rade na proučavanju najstarijih svjetskih virusa da bi kalibrirali evolucijski sat. Via Wired…
Beauty and the Beast bio je najgledaniji film proteklog vikenda u sjevernoameričkim kinima sa zaradom od 88 milijuna dolara u svom drugom vikendu prikazivanja. U ostatku svijeta zaradio je još i više – 119 milijuna dolara, odnosno u deset dana prikazivanja sve skupa u cijelom svijetu 690 milijuna dolara. Drugi najgledaniji u američkim kinima proteklog vikenda bio je Power Rangers s 40 milijuna dolara zarade u svom prvom vikendu (koštao 100 milijuna), dok je treći Kong: Skull Island s 14,4 milijuna u Americi ovog vikenda, ali je u ostatku svijeta sve skupa dosad zaradio 258 milijuna dolara. Mashable
Premijera dječje lutkarske predstave ‘Žabica kraljica’ u Zagrebačkom kazalištu lutaka skladateljice Sare Glojnarić i redatelja Renea Medvešeka jedan je od vrhunaca ovogodišnjeg, 29. Muzičkog biennala Zagreb, kojeg će službeno otvoriti bajkovita opera ‘Klothò’ poljske skladateljice Martyne Kosecke. Biennale traje od 22. do 30 travnja, kad će ga zatvoriti koncert u tunelu Grič, a u međuvremenu će biti održani jutarnji i popodnevni programi za djecu i mlade, večernji prime-time koncerti te kasnovečernji termini, sve s mišlju vodiljom da se obuhvati široki pojam suvremene glazbe. Ovdje program. Monitor
Američki avioprijevoznik United Airlines pod žestokom je kritikom društvenih medija jer su dvjema tinejdžericama zabranili ulazak u avion jer su bile odjevene u tajice. Incident se dogodio u nedjelju ujutro kod leta iz Denvera u Minneapolis, a djevojke su putovale s posebnom propusnicom, koja se odnosi na zaposlenike tvrtke i njihove goste, za koje vrijede posebna pravila odijevanja. BBC podsjeća kako ovo nije prvi puta da tajice izazivaju kontroverze u SAD-u, jedni ih nose kao ugodnu alternativu trapericama i brane svoje pravo da se odijevaju kako žele, dok drugi smatraju da previše otkrivaju i da su čak opscene. Huffington Post prenosi komentare slavnih na ovaj slučaj. Fox News
“Što si parceli uzeo za gradnju, trebaš joj vratiti. Dakle, uvijek se trudim maksimalno ozeleniti krovove, napraviti puno terasa, izlaza na parcelu, stvoriti dojam što manje izgrađenosti i što bolje kuću uklopiti u teren i ambijent”, kaže mladi hrvatski arhitekt Vedran Jukić čiji je rad, niskoenergetska obiteljska kuća na padinama Medvednice uvrštena u uži izbor za međunarodnu nagradu S.ARCH 2017 AWARD u kategoriji realizacija. Njegov ured autor je desetaka radova (kuće, stanovi, kafići, javne zgrade), ovdje portfelj, a upravo mu u realizaciju kreću četiri kuće na Korčuli, Pagu, u Varaždinu i Zagrebu, od kojih se možda najviše ističe otočna kuća ukopana u kamenjar (na ilustraciji gore) i s pogledom na paški arhipelag. Sajt im je isto super. Design blog
Idejni začetnik Mosta Ivica Relković više nije posebni savjetnik ministra Kovačića, pokrenuo blog Besplatna politika na kojem prati lokalne izbore
NATO planira potrošiti tri milijarde eura na unapređenje svoje satelitske i računalne tehnologije u iduće tri godine. Prvi razlog ulaganja je obeshrabrivanje hakera jer da su u NATO-u zabilježili peterostruko povećanje sumnjivih događaja na svojim mrežama u zadnje tri godine. U NATO-u se plaše i potencijalnih iranskih raketa… Poslovni, Reuters
Austrijski elektro swingeri Parov Stelar Band 7. travnja nastupaju u zagrebačkom Domu sportova u sklopu The Burning Spider turneje. Zagrebačkoj publici još uvijek je u sjećanju nastup Parov Stelar Banda u prepunom Boćarskom domu prije dvije godine, dok su za ovaj koncert u pretprodaji ulaznice od 280 kuna, a na dan koncerta 330 kuna. Monitor
Austrijski DJ Parov Stelar i njegov bend 7. travnja nastupaju u zagrebačkom Domu sportova u sklopu The Burning Spider turneje. Ulaznice su u pretprodaji 280 kuna, a na dan koncerta 330 kuna.
Stelar je početkom godine objavio svoj prvi live album ‘Live @ Pukkelpop’ i proveo ljeto uspješno nastupajući po festivalima, a nedavno je objavio ‘Grandpa’s Groove’ prvi singl s nadolazećeg novog albuma koji će promovirati i na svom zagrebačkom koncertu. Zagrebačkoj publici još uvijek je u sjećanju nastup Parov Stelar banda u prepunom Boćarskom domu prije dvije godine…
Iza imena Parov Stelar, krije se austrijski glazbenik, producent i DJ Marcus Füreder koji se na glazbenoj sceni pojavljuje krajem devedesetih. Svojom eklektičnom kombinacijom jazz, house, electro i breakbeat glazbe vrlo brzo privlači pozornost i osvaja publiku prvo u Europi, a zatim i ostatku svijeta.
Već prvim izdanjem ‘Kiss Kiss EP’ (2004.) munjevito se probio na svjetskoj elektro sceni, a neobično kombiniranje različitih glazbenih stilova kreirao je potpuno novi glazbeni žanr ‘electro-swing’ koji iz izdanja u izdanje pretvara u zvijezdu nove scene. Do danas je objavio šest studijskih albuma i preko 20 EP-a sa kojih su skinuti brojni hit singlovi poput ‘Booty Swing’, ‘Catgroove’, ‘Chambermaid Swing’ i mnogi drugi.
Parov Stelar Band odsvirao je preko 600 koncerata diljem svijeta, uključujući, između ostalih, rasprodane nastupe u New Yorku, Londonu, Parizu i Berlinu, a iza njih su i uspješni nastupi na najprestižnijim festivalima kao što su Coachella, Glastonbury, Sziget, Lollapalooza, Pukkelpop u mnogi drugi.
Tony Bennet & Lady Gaga, Lana Del Rey, Bryan Ferry samo su neke od svjetskih glazbenih zvijezda sa kojima je u dosadašnjoj karijeri Parov Stelar surađivao, a cijeli niz njegovih pjesama pojavljuje se u televizijskim produkcijama, serijama, filmovima i reklamama.
Od bajkovite opere na otvaranju, do koncerta u tunelu na zatvaranju, ovogodišnji, 29. Muzički biennale Zagreb u deset će dana od 21. do 30. travnja ponuditi publici više od trideset koncertnih i glazbeno-scenskih događanja. Od jutarnjih i popodnevnih programa za djecu i mlade, večernjih prime-time koncerata, te kasnovečernjih termina na kojima će se zbiti neki od naujuzbudljivijih festivalskih trenutaka, Muzički biennale Zagreb teži programskim konceptom obuhvatiti široki pojam suvremene glazbe. Ovdje program, vrlo pregledno napravljen.
Poljska – zemlja partner
Ovogodišnji partner Biennala je Poljska pa će ga otvoriti premijera opere Klothò poljske skladateljice Martyne Kosecke, u Kazalištu Komedija 22. travnja, a s obzirom da će operu izvesti ansambl HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci, opera će ostati na repertoaru riječkoga kazališta.
Simfonija i filharmonija
Već tradicionalna suradnja Biennala s dvama orkestrima, koji uvijek zauzimaju “prime-time” termine bijenalskih četvrtaka i petaka, jest ona sa Simfonijskim orkestrom Hrvatske radiotelevizije i njegovim Majstorskim ciklusom te sa Zagrebačkom filharmonijom. Bienalskim programom Simfonijskog orkestra ravnat će francuski maestro Pierre-André Valade: uz jedno novo djelo koje nastaje na narudžbu Muzičkog biennala Zagreb, novu skladbu za elektroniku i orkestar Vjekoslava Nježića, na programu je i praizvedba Simfonije Mladena Tarbuka.
Zagrebačka filharmonija također će, pod ravnanjem Diana Tchobanova, uroniti u potpuno nepoznat i većinom potpuno nov program. Uz nova orkestralna djela Sande Majurec i Ivana Josipa Skendera, očekuje ih još praizvedba djela Davorina Kempfa, koje su naručili za vrijeme dok je bio njihov rezidencijalni skladatelj, Plohe i boje za gudački orkestar.
Biennale će ponovo gostovati i u Sfumatu, ciklusu Zbora HRT-a, a program koji je osmišljen zajedno s Nilsom Schweckendiekom, dirigentom Helsinškog komornog zbora, predstavit će u atriju Muzeja Mimara suvremeno finsko zborsko stvaralaštvo te novu skladbu Frane Đurovića.
I Zagrebački solisti u svojoj će koncertnoj sezoni učiniti iskorak u suvremeno; njihov koncert u Hrvatskom glazbenom zavodu nudi spoj suvremene klasike i novog repertoara, uz praizvedbu djela Viktorije Čop.
Branko Mihanović, Žarko Perišić i Domagoj Pavlović, okupljeni u Zagrebački puhački trio (s praizvedbama djela Branimira Lazarina i Danijela Legina) te violončelist Branimir Pustički i orguljaš Ante Knešaurek na MBZ-u će održati samostalne koncerte.
Logično, ansambli koji su i u svom standardnom djelovanju posvećeni suvremenoj glazbi, istaknut su dio bijenalskih programa. Dan otvaranja tako donosi i nastup Cantus Ansambla, pod ravnanjem njihovog stalnog gosta dirigenta Adriana Martinollija. Predstavit će videooperu ‘An Index of Metals’ talijanskog prerano preminulog skladatelja Fausta Romitellija, njegovo posljednje dovršeno djelo (iz 2003.), za koje je vizualnu komponentu osmislio i ostvario njegov sunarodnjak Paolo Pacchini.
U povodu 80. rođendana Dubravka Detonija na MBZ-u nastupa i njegov ansambl Acezantez, a na programu naslovljenom ‘ACEZANTEZIJATIS: Musica Detoniana’ u Polukružnoj dvorani Teatra &TD jedna nova generacija ovog ansambla utemeljenog 1970. predstavit će nekoliko Detonijevih skladbi, uz sudjelovanje i samog autora.
Možda najveći odmak od standardnog i uvriježenog donosi novi glazbeno-scenski projekt TE, zajednički autorski rad skladatelja Dalibora Bukvića i Ane Horvat te redateljice Natalije Manojlović, oblikovatelja svjetla Marina Frankole te scenografkinje/kostimografkinje Ane Trischler, a u izvedbi Vokalnog ansambla Antiphonus. Mjesto nastajanja i izvedbe toga novog djela, koje će ujedno biti i zatvaranje 29. MBZ-a bit će Tunel Grič.
Biennale za djecu i mlade
Francuski udaraljkaši Ansambl Les Percussions de Strasbourg u Zagrebačkom kazalištu lutaka će 28. travnja u 17 sati atraktivnim programom s mnogo korištenja novih tehnologija zaintrigirati dječju maštu. Prije samog večernjeg svečanog otvaranja Festivala dječja će publika imati prednost na tzv. Veliko otvorenje za malene u Zagrebačkom kazalištu lutaka (ZKL), 22. travnja u 18 sati. Premijera dječje lutkarske predstave ‘Žabica kraljica’, čiju glazbu potpisuje mlada skladateljica Sara Glojnarić, a režiju Rene Medvešek, jedan je od najatraktivnijih programa na MBZ-u uopće. Osim Ansambla ZKL-a sudjeluju Marija Lešaja (sopran), Gustav Barišin (kontrabas), Sanja Vrsalović (klavir) te Josip Konfic (udaraljke).
No, dođe vrijeme i za promjenu uloga – na MBZ-u će mlada publika zauzeti svoje mjesto na pozornici. U Muzeju za umjetnost i obrt 26. travnja u 18 sati, MBZ ponovo ugošćuje najmlađe interprete suvremene glazbe! Grupa za Novu glazbu Glazbenog učilišta Elly Bašić, uz mentorstvo profesorice Maje Petyo Bošnjak, izvodit će glazbu Johna Cagea, Jordana Noblesa te hrvatskih skladatelja Ivana Božičevića i Sare Jakopović.
U Kulturno-informativnom centru (KIC), četiri su popodneva rezervirana za perspektivne mlade glazbenike i autore. Od 24. do 27. travnja u 15 sati održat će se koncerti raznih ansambala mladih koji će pod vodstvom svojih mentora, u neformalnijoj atmosferi, pokazati koja su njihova usmjerenja i interesi.
Centar za zaštitu životinja i prirode moli vozače da paze i na – ježeve na cesti
Smanjite brzinu, povećajte oprez u sumrak i noću kako bi se izbjeglo nepotrebno stradanje ježeva na cestama. Zaobiđite bespomoćne ježeve, a u slučaju da naiđete na ozlijeđenog ježa kojem je potrebna pomoć, kontaktirajte Centar za zaštitu životinja i prirode “Key”, upozorava i moli Centar za zaštitu životinja i prirode.
Hrvatska autohtona vrsta ježa je sjeverni bjeloprsi jež (Erinaceus roumanicus). Naseljava šumska i poljska staništa, a često ga možemo vidjeti u blizini ljudskih naselja, primjerice u gradskim parkovima, vrtovima i grmlju. Ovaj mali sisavac aktivan je u sumrak i noću, dok dan provodi u gnijezdu od trave i lišća. Jedini je europski sisavac tijela prekrivenog bodljama. Glavna osobitost ježeva su upravo njegove bodlje. U prosjeku živi pet godina, ali pojedini mogu dožive i preko osam godina. U potrazi za hranom, tijekom samo jedne noći može prijeći od nekoliko stotina metara, pa do 2 – 3 km, a put obično završava tamo gdje je i započeo – u gnijezdu.
Bjeloprsi jež je jedini naš kukcojed koji provodi zimu u pravom zimskom snu. S dolaskom jeseni i zime ježevi se nastoje što više nahraniti i dobiti na masi, jer se pripremaju za zimski san koji obično započinju u listopadu. Nakon buđenja iz hibernacije, krajem travnja, ježevi su spremni za parenje. Idealno vrijeme za parenje je razdoblje između svibnja i rujna, ali se uglavnom odvija u svibnju i lipnju. Ženke nose mlade 35 – 42 dana, a veličina legla varira od 2 do 10 mladih.
Jež ima malo prirodnih neprijatelja. Najveću odgovornost za smrtnosti ježeva snosi čovjek. Najveći problem za ježeve predstavlja sve veći broj prometnica na kojima svake godine stradava veliki broj ježeva naročito u doba paranje ili kada mali ježići dovoljno odrastu i počinju samostalan život.
Bežično spajanje igrat će daleko važniju ulogu u automobila u budućnosti, kao prvo nudeći putnicima internetsku vezu i GPS navigaciju, a vozila će biti daleko bolje informirana o svom okruženju nego današnji hi-tech auti. Svašta se sprema – za početak tehnologija V2X (Amerikanci je zovu “vehicle-to-everything”) koja će autima omogućiti da “vide” što se događa iza ugla, što će spriječiti prometne nesreće, ali i omogućiti bolju protočnost prometa. Salon
Nezaštićeni armirano-betonski mostići preko odvodnih kanala uz rubove cesta najveći su problem hrvatskih prometnica, komentira prometni stručnjak Željko Marušić niz prometnih nesreća u Hrvatskoj proteklog vikenda. Zakazala je, kaže, i policija, jer su se nesreće dogodile u krajnje predvidivim okolnostima, u noćnim i ranojutarnjim satima subote i nedjelje, kad naša mladež, često alkoholizirana, juri u nesigurnim starim autima. Monitor
Svi policajci na noge!
Ovaj strašan niz nesreća ponovno je ukazao na nedopustivo stanje i anarhiju u prometnom sustavu Hrvatske, koji zovu na uzbunu. Hoće li se konačno netko oglasiti i pokrenuti nužne korjenite promjene? Četiri se osobe poginule u nesrećama u ranim jutarnjim satima subote i nedjelje, nakon provoda, u krajnje predvidivom sklopu okolnosti.
Svi raspoloživi potencijali prometne policije tada bi trebali biti na nogama, kontrolirajući praktički svako vozilo, jer je u to doba, svima je to poznato, na cesti (pre)velik udio alkoholiziranih i obijesnih vozača.
A divljanje kroz Jelisavac u 6:30, u kojem su skončale dvije osobe, ukazuje na strategiju iskusnih prometnih prijestupnika, koji prateći krajnje predvidivu rutinu prometne policije, često ostaju sat-dva duže kako bi, u pauzi među smjenama, bez opasnosti od zaustavljanja i alkotestiranja, mogli suludo juriti.
Pijani vozači čekaju smjenu
Ove su nesreće školski primjeri nužnosti korjenitih promjena te ukazuju na žurnost uspostave Hrvatske agencije za sigurnost cestovnog prometa (HACP), koja bi trebala preuzeti odgovornost nad svim asfaltiranim prometnicama u Hrvatskoj, od gradskih i županijskih, do državnih i autocesta.
Kako naime od policije, koja upravlja prometnim sustavnom, premda je svugdje u razvijenom i pametnom svijetu zadužena isključivo za nadzor, očekivati da sama sebe kontrolira i kritizira? Kako to očekivati od uhljeba u upravama županijskih cesta?
Da postoji HACP, tada bi, na temelju ovakvih nesreća, odavno dobila nalog da dokine predvidivost u nadzoru, te da u vremenskom okviru navedenih nesreća nadziranje prometa bude najvećeg intenziteta. Pored reorganizacije, za to bi prometnoj policiji trebalo osigurati dodatne resurse i sredstva. A sva opasna mjesta, poput ovih, bila bi evidentirana i počela se rješavati
Kamere na ceste
Treba čim prije započeti s izgradnjom, odnosno postavljanjem cjelovitog video nadzora hrvatskih prometnica, za što većinu sredstava možemo povući iz EU fondova. Da na toj cesti postoji radarska kamera, vozač bi se teško usudio ludovati, a policijski nadzor bio bi znatno lakši i učinkovitiji.
Ali prije svega treba ukazati na strašno stanje sigurnosnih karakteristika gradskih, županijskih i državnih cesta, po kriterijima EuroRAP-a (European Road Assessment Programme), koji određuje da ceste ‘opraštaju greške vozačima’.
Rak rana cesta – mostići
Ceste u Jelisavcu i Medarima nisu samo opasna, one ‘zovu u smrt’. Je li itko odgovoran za tu prometnu situaciju, ima li ime i prezime i hoće li nastaviti raditi taj posao? Tko je odobrio izgradnju i postojanje nezaštićenog betonskog prijelaza – mostića?
Da 17-godišnjak u Yugu nije pogodio stablo uz rub odvodnog kanala uz cestu u Medarima, 30 metara dalje naletio bi na, kao nož oštar, nezaštićeni armirano-betonski mostić. Ishod bo vjerojatno bio još gori, možda bi sve tri osobe iz vozila poginule. Scenarij ‘ceste koja zove u smrt’ isti je kao u Jelisavcu.
Takvih pogibeljnih armirano-betonskih mostića i sličnih objekata preko odvodnih kanala uz hrvatske ceste ima na tisuće, o njima nitko ne vodi računa, a čini mi se da je ovo stoti put da javno ukazujem na taj, jedan od najvećih problema hrvatskog prometa.
Utemeljenjem HACP, uz spajanje Hrvatskih autocesta s Hrvatskim cestama i ukidanje Županijskih uprava za ceste, koje praktički služe jedino za političko i ino uhljebljivanje te davanje upravljanja i odgovornosti za sve asfaltirane prometnice Ministarstvu prometa, stvari bi se mogle početi rješavati sustavno i temeljito.
Kazne za nove aute
A činjenica da je prosječna starost vozila koja su skrivila tragične nesreće 20-ak godina, otvara još jednu ‘ranu’ hrvatskog prometa. Da su bili u novim vozilima, velika je vjerojatnost da bi se nesreće izbjegle. Da je vozač u Puli, umjesto u prastaroj Vectri upravljao suvremenim autom, zvučni i vibrirajući signali bi ga upozorili da se približava cesti s prvenstvom prolaza, a potom bi auto, po potrebi, sam zakočio.
Sustavi ESP, koji sprječavaju zanošenje, a obvezni su u svim novim vozilima, možda bi na cesti zadržali vozila iz ostale dvije nesreće, a ako bi se nesreće i dogodile, brojni sustavi pasivne sigurnosti (zaštitni kavez, samozatezajući pojasevi, zračni jastuci…) smanjili bi rizike ozljeda i pogibija.
E, a za ta nova vozila država traži da se plati i ‘boga i vraga’, davanja su među najvećima u svijetu, pa se ne trebamo čuditi što je prosječni auto na našim cestama star 13,5 godina. Nažalost, početkom godine prevelika su davanja na nova i sigurna vozila postala još veća.
Bez nužnih, sveobuhvatnih i korjenitih promjena teško ćemo smanjiti smrtnost na našim cestama, koja je razmjerno 60 posto veća od EU prosjeka, premda smo od 2000. razmjerno najviše uložili u cestovnu infrastrukturu, završava Željko Marušić u svojoj analizi,
10:00 Teatar HRT – Svjetski dan kazališta, HTV3
10:03 S. Prokofijev: Peća i vuk, snimka predstave za djecu, HTV3
10:05 Sedam vrhova: Inke – posljednja utočišta, HTV2
11:03 Sjedni, odličan, HTV2
11:10 M. Držić – Hekuba, snimka kazališne predstave, HTV3
12:55 Ti mi lažeš najbolje (6,2), RTL
13:00 M. Krleža – Tri kavaljera frajle Melanije, HTV3
13:17 Ubojiti SMS-ovi (4,9), HTV1
13:23 Hrvatsko podmorje: Lastovo, HTV1
13:55 Bonton: Važnost slušanja u razgovoru, HTV1
15:17 D. Gervais – Duhi, snimka kazališne predstave, HTV3
16:44 W. Shakespeare – Kroćenje goropadnosti, HTV3
19:30 C. Goldoni – Mala kavana, prijenos predstave iz Komedije, HTV3
20:00 Život na vagi, RTL
20:01 Labirint, HTV1
20:05 David Attenborough i divovski dinosaur (8,0), HTV2
20:39 Kolesterol – Velika obmana, HTV1
21:10 Turistička klasa, HTV4
22:00 Čovjek koji je živio kazalište – Marin Carić, HTV3
23:14 Portret glumca: Miše Martinović, HTV3
23:45 Vitez tame (9,0), Nova TV
Kompletni programi: HTV1, HTV2, HTV3, HTV4, RTL, Nova TV
Zaista tvrda bosanska glava: Kerim Ahmedspahić (16), taekwondoist iz Bosne i Hercegovine, postavio je novi Guinnessov rekord tako što je glavom slomio 111 građevinskih i to za samo 35 sekundi
Glazbena kritika: The Jesus And Mary Chain ‘Damage and Joy’ – veliki povratak prgave škotske braće Reid
Glazbena kritika: The Flaming Lips ‘Oczy Mlody’ – slatkasto-melankolična bajka u potrazi za mladošću, jednorozima i šarenom melankolijom
Glazbena kritika: Dunja Knebl ’33 balade’ – poput Nicka Cavea istraživala mračne stihove o ubojstvima iz strasti
U splitskom naselju Pazdigrad završava se osnovna škola čija bi primopredaja trebala biti 15. lipnja i koja će biti prva osnovna škola izgrađena u Splitu u posljednjih 25 godina. Škola se proteže na 6.900 m2 korisne neto površine, na čestici površine 11.600 m2, s 18 razreda i devet kabineta, te sportskom dvoranom od 2.000 m2 kao i igralištem na vrhu zgrade. Škola košta 130 milijuna kuna, a primat će 780 učenika u dvije smjene. Slobodna
Ostvarivanje prava na nastavak školovanja “u najkraćem mogućem roku”, zdravstvena skrb, smještaj i prilika za zapošljavanje – neke su od mjera predviđenih prijedlogom akcijskog plana za integraciju azilanata u Hrvatskoj, o čemu do kraja ožujka traje javna rasprava. Što se liječenja tiče, azilanti imaju pravo na besplatno liječenje, što će pokrivati Ministarstvo zdravstva, pri čemu bi problem komunikacije s liječnikom trebali riješiti volonteri. Azilanti maju pravo i na smještaj najduže do dvije godine, što im država mora osigurati, a s obzirom da je većina državnih stanova u derutnom stanju unajmljivat će stanove od privatnika. Inače, azil u Hrvatskoj lani je zatražilo 2.246 osoba, a godinu ranije svega 211 ljudi, lani ga je dobilo stotinu osoba, a 2015. njih 43. Novi list
Poginuli u lavini: Osam srednjoškolaca koji su bili na alpinističkom izletu odnijela je lavina te su pronađeni bez znakova života, još 30 adolescenata ozlijeđeno je
Svaki peti poslodavac kandidate za posao provjerava na društvenim mrežama, a njih 50% to radi i nakon što zaposli nekog od njih. Poslodavci na društvenim mrežama otkrivaju više negativnih, nego pozitivnih informacija o kandidatima – 71% ne bi uzelo u obzir kandidata s neprimjerenim slikama, 69% bi odbilo kandidata kod kojeg bi vidjeli negativne komentare o poslu i 60% kandidata koji na svom profilu ima slike tulumarenja i alkohola. Samo njih 30% eliminiralo bi određenog kandidata zbog neprimjerenih komentara o društvenim i političkim problemima. N1
Svjetske kinodvorane su u 2016. ostvarile rekordnu zaradu od 38,6 milijardi dolara, što je rast od 1 posto prema prethodnoj godini. Lani su prihodi u Sjevernoj Americi porasli na 11,4 milijarde dolara, što je povećanje od 2 posto na godišnjoj razini, s 246 milijuna ljudi koji su pogledali barem jedan film u kinodvorani. Zarada od ulaznica izvan Sjeverne Amerike bila je 27,2 milijarde dolara, manje nego godinu ranije kada su uprihodovane 27,3 milijarde. Lani je udio prihoda izvan Sjeverne Amerike u ukupnim prihodima bio gotovo 75 posto, a prije deset godina je bio 63 posto. LA Times
Austrijanac Stefan Kraft osvojio naslov ukupnog pobjednika Svjetskog kupa u skijaškim skokovima – na posljednjem natjecanju sezone na letaonici u slovenskoj Planici pobijedio monstruoznim skokom od 250 metara, 3.5 metra kraće od njegova svjetska rekorda prošlog tjedna u Vikersundu
Tajnica u Službi za nekretnine, graditeljstvo i zaštitu okoliša MORH-a, tijekom više od osam godina, od 14. listopada 2004. do 28. studenog 2012. godine, nezakonitim je isplatama dnevnica i putnih naloga ukrala 1,5 milijuna kuna, odnosno dvostruko više nego što je ukradeno u notornoj aferi dnevnice, piše T-Portal o sličnom slučaju. Ova je tajnica lažirala čak 942 putna naloga na temelju kojih joj je mjesečno u prosjeku isplaćivano oko 16.000 kuna. Iz MORH-a je otpuštena, sad ima svoju tvrtku, a dosad je vratila ukupno tek 8.700 kuna.
Uhićen 19-godišnjak osumnjičen za teško ubojstvo oca i majke roditelja u Čistoj Velikoj kod Vodica, policija pucala u auto kojim je bježao da ga zaustave
Mozart je jednom napisao da se muškarac i žena u trenucima orgazma uzdižu do božanstvenosti. G-Sense vas vodi bliže tom jedinstvenom intenzitetu bliskosti sa voljenom osobom te potiče u vama strast i osjetljivost na svaki njegov dodir. Otkrijte novu ekstazu uz G-Sense, prirodni preparat za žene, koji je od sada dostupan u svim boljim ljekarnama ili na www.g-sense.hr uz brzu i diskretnu dostavu. Pogledajte nedavno objavljenu televizijsku reportažu o G-Sensu