Neobičan slučaj ubojstva iz strasti zaokupio je japansku javnost 1936. godine, te svratio pozornost s ozbiljnih političkih tema koje su u to vrijeme bile aktualne, pokušaja državnog udara i rata s Kinom. U centru priče bila je jedna žena – Sada Abe, koja je ugušila svog ljubavnika tijekom seksa, a zatim odrezala njegove genitalije i nosila ih sa sobom tri dana dok je nije uhvatila policija. Unatoč brutalnom zločinu koji je počinila uspjela je osvojiti simpatije i postati nacionalna senzacija, svojevrsna narodna heroina.
Cijela zemlja pratila je njeno suđenje s velikim zanimanjem. Doznalo se da je imala teško djetinjstvo, zarađivala kao gejša i kao prostitutka, a pričalo se i o njenim nezasitnim seksualnim apetitima. Abe je tvrdila kako je ubila iz ljubavi, jer nije mogla podnijeti pomisao da on bude s nekom drugom. Naime, Kichizo Ishida je bio oženjen i nisu mogli biti zajedno. Rekla je i kako je Kichizo tražio da ga zadavi, te da joj je sad jasno kako se ipak šalio. Navodno je planirala izvršiti samoubojstvo skokom s planine tjedan dana nakon ubojstva ali ju je policija uhvatila prije toga. Na suđenju je za sebe tražila smrtnu kaznu, ali je dobila šest godina zatvora. Najviše žalim što sam krivo shvaćena kao seksualni pervertit, ali nikada nisam upoznala muškarca poput Ishide, nikada se nisam tako osjećala prema nekome, izjavila je Abe.
Priča je inspirirala autore, zapravo oni poduzetniji su nanjušili dobru priliku za zaradu, te je objavljeno mnogo knjiga o Sadi, a i ona sama je napisala autobiografiju Memoari: Abe Sada po izlasku iz zatvora. Također je o događaju snimljeno mnogo filmova, ali ni jedan nije izazvao tolike kontroverze kao In the Realm of the Senses iz 1976. godine, art film/erotska drama koja je zbog nesimuliranih scena seksa bila zabranjena do 90ih (čak i dulje) za prikazivanje u SAD-u, Velikoj Britaniji, Njemačkoj… Redatelj Nagisa Oshima zbog stroge cenzure u Japanu imao je mnogo problema prilikom snimanja, ali se izvukao predstavljajući film kao francusku produkciju. Iako je prikazan u Japanu, neke scene su izmijenjene ili zamagljene.
Film počinje dolaskom Sade u hotel čiji je vlasnik Ishida. Kao ženskar na glasu, nije mu dugo trebalo da uoči novu zaposlenicu. Par započinje intenzivan odnos, njihove seksualne eskapade traju po nekoliko dana, u neprestanom vrtlogu strasti i alkohola, pri čemu postaju ovisni jedno o drugome i o nesputanom užitku, sve nezasitniji i sve hrabriji u eksperimentiranju. Tako otkrivaju i neopisivo zadovoljstvo u gušenju, a Sada kao dominantnija preuzima glavnu ulogu i na kraju uguši ljubavnika. Kako bi svog dragog i dalje imala kraj sebe, uzima nož i reže mu genijatlije, a krv koristi kako bi na njegovom tijelu napisala – Sada i Kichi, zauvijek zajedno.
Da, film obiluje seksom, no neprestano vođenje ljubavi nakon nekog vremena prestaje biti erotično, postaje dokaz bolesne opsesije i posesivne požude koje izaziva zabranjena ljubav. Može li se to uopće nazvati ljubav? Ta sramotna nezasitnost nad kojom se svi zgražaju, koja istovremeno izaziva uzbuđenje, ali i gađenje, to potpuno prepuštanje svog tijela drugome, potpuno posjedovanje, makar to značilo smrt…
U francuskom jeziku postoji odličan izraz koji se koristi za orgazam – la petite mort, užitak toliko jak da se zbog njega gubi svijest, da se u tom intenzivnom osjećaju ‘malo umre’. Baš kao i u ljubavi.
Ljubav između ovog filmskog para bila je mračna i razorna sila, ludilo u dvoje, mučenje iz kojeg je jedini izlaz bio smrt. Zanimljivo je tu navesti i kako je Sada policiji priznala kako je nakon ubojstva osjećala olakšanje. Dakle, može biti i previše ljubavi.
In the Realm of the Senses je vrlo provokativan film koji gledatelja čini sudionikom u svojoj sado-mazo igri jer pobuđuje u njemu kontradiktorne osjećaje: gnušanje i nasladu, strah i čežnju, osudu i simpatiju, suosjećanje, te na taj način pomiče granice prihvatljivog.
