- Ovo više nema smisla!
- Naravno, upravo o tome ti i govorim. Uopće ne razmišljaš, iako imaš sve preduvjete za to. Nisi ni najmanje svjestan situacije.
- Čuj, ne zovem te ja svakog jutra u sedam na postrojavanje. Sam se dižeš, kume.
- Jasno da se sam dižem, idiote. Teško da bi poticaj ikad došao s tvoje strane. Je'l se ti uopće sjećaš kad smo mi imali zadnju službenu utakmicu?
- Pa, baš i ne brojim točno.
- Isuse, i onda ja imam rupu u glavi! Pradavno! U predpovijesti, prošlom mileniju, dok su mamuti trčali prerijom. Nemam ni poštenih treninga.
- Dobro, to možemo odmah srediti.
- Aaaaaa!!! Miči ruke s mene, odvratna pederčino! Nemaš pojma o taktici i fizičkoj spremi. I laiku je jasno da sam pretreniran. Napet sam, čovječe. Ako uskoro ne zaigram, puknut ću, e.
- Aha, znam kako to izgleda.
- Ono je bila TVOJA greška! Lijepo sam ti rekao da ne puštaš Joy Division, dobijem padavicu kad ih čujem. Deset puta si veći od mene, a udaraš tako nisko... Sram te može biti. Da nismo tako čvrsto vezani, potražio bi nekog tko može iskoristiti moje potencijale.
- Čekaj, koji kurac ti zapravo hoćeš?
- Evo ga opet! Pa ti ne poznaješ ni osnove anatomije. Bože, kakav manager. Kad bi neke riječi ćešće upotrebljavao u pravom kontekstu, a ne ih izvlačio kao kolokvijalne poštapalice, bilo bi puno manje problema.
- Šta je ovo, ti si sad neki intelektualac?! Čitaš knjige u slobodno vrijeme?
- Po tebi ih mogu čitati SVO vrijeme. Moram raditi neki, ahem, "kurac".
- Dobro, ajmo probat ponovo. Želiš...
- Istrčati na Old Trafford, Santiago Bernabeu, Maracanu... Osjetiti ponos što sam član ove ekipe. Čuti onaj slatki huk uzbuđenja, biti gladan gola. Pospremati lopte s očima u nebranjenu mrežu. Utrčavati i istrčavati iz tunela. Navući kacigu na glavu i istraživati nepoznate dubine...
- Polako, skoro si se zapjenio. Osim toga, s tih se speleoloških pothvata redovito se vraćaš mokar i stisnut.
- To je zato što izgaram u borbi. Spremno se odričem tvrdoglavosti za opće dobro.
- Kakav borac! Dirnut sam. Ništa, kupit ćemo novu sportsku opremu, pa lagano idemo na posao.
- Dobro, ako već moraš, uzmi Lifestyles kombinezone, u Durexovima mi baš ne diše koža.
- Ma, može. Ajde budi dobar i lezi sad. Zvat ću te ja kad bude trebalo.
- Mrzim to patroniziranje. Kakav šarlatan! Kud baš za njega da me zakače?
