087/365, srijeda, 28. ožujka 2001.

Tjedan mladog hrvatskog poduzetništva: Love kao lova

Privatni život je ono što se događa kad nisi u firmi. To je za ljenčine. Ne volim ljude koji satima razglabaju što bi i kako mijenjali u svojim vezama, pa se pitaju gdje je nestalo ovo ili ono... Čisti gubitak vremena. Muškarci i žene se vežu iz praktičnih razloga. Imamo dvije vrste praktičnih razloga: emotivni i materijalni. Žene se boje samoće i vole sigurnost, a mi imamo taj posjednički mentalitet, glumimo velikog zaštitnika, čovjeka-stijenu. I, čemu okolišati, seks kao oblik relaksacije nikako ne treba zanemariti. A do njega je kud i kamo lakše doći kad si u vezi.

Materijalni razlozi nešto su kompliciraniji. Ima ih više. Davorka i ja nismo u vezi zbog para, recimo. Nije puno bogatija od mene, ali veže nas ambicija. I znamo se ponašati zajedno. Ona šuti kad treba, govori kad treba, izgleda kako treba. Podrška je sve što trebaš očekivati od žene u socijalnim situacijama, tu nemamo nikavih problema. Njena je karijera, a ista smo struka, također bitna, ali u svakom se trenutku zna tko donosi koliko u kuću. Moderni patrijarhat; ženu se pita, ali muško odlučuje. Ne bi bili skupa već sedam godina da ne to ne funkcionira. Posljednje dvije i živimo zajedno. Dvosobni, iznajmljeni, u dobrom kvartu. Viđamo se rano ujutro i kasno navečer. Nedjeljom je, ako ja nisam na službenom putu, ručak kod njenih. Svi su zadovoljni, sranje bi nastalo jedino kad bi nestalo novaca. Dok je stanje na računima OK, dok se svaku sezonu po garderobu ide u Graz, dok se dva tjedna u siječnju ide na skijanje, a po ljeti ne razmišlja kamo će se na večeru – nemamo stvarnih problema. Njeni vole zeta, a moji nevjestu. Idila. Sve je jednostavno, stvari su iste još od pećine: nekad si ih zadovoljavao mamutovim krznom i pečenkama, a danas kreditom na kartici. Kad tako postaviš stvari, jasno je da imaš samo jedan problem – kako skupiti, zgrnuti, zaraditi, steći, namaći, dobiti... Ostalo stiže samo po sebi. Pamtite zbog čega su se svađali vaši starci? Aha, i moji. Neke je stvari jednostavno naučiti.

Vjenčanje još ne planiramo, jer bi nam se negativno odrazilo na karijeru. Te stvari zahtijevaju previše napora. Ali, nakon nekog vremena treba zavezati čvor. U firmi me već čudno gledaju, slobodne kolegice ne znaju kako se postaviti, a one zauzete svaku ljubaznost shvaćaju kao odvratni flert. Prsten na ruci takve sumnje rješava u času. Jedna beznačajno sitna stvar šalje jasniju poruku od neonskog znaka "ZAUZETO". A i na službene se večere ne vode cure, samo supruge. Direktor sektora MORA imati suprugu. Za dvije godine, najviše. Davorka neće imati ništa protiv.