225/365, ponedjeljak, 13. kolovoza 2001.

Isprike za još jedan bezidejan dan

Vjernim čitateljima koji mi šalju mailove potpore tvrdeći kako je super što sam svaki dan dobar i držim razinu (da, ima i takvih). Hvala vam na plemenitim lažima

- ostalim čitateljima što ću ih opet iznervirati jeftinim izvlačenjem

- prijateljima s Monitora koji se znoje u zagrebačkom štabu portala i postavljaju moje loše dane na web

- majci zbog mogućnosti da će netko od čitatelja pomisliti kako mi odgojem nije usadila prave radne navike

- svima koji nisu na moru i uvjereni su da se toliko superiorno zajebavam i provodim da me jednostavno nije briga za 365. E, da bar... samo djelomično točno

- djevojci jer je premalo spominjem

- djevojci jer sam je, iz prozaičnih razloga dobijanja prostora, počeo previše spominjati

- prijatelju Dinu s kojim već danima nisam popio makijato u gradu zbog želje da ispunim svoje poslovne obaveze. Vuk gladan, ovaca fali

- vatrogascima koji se ubijaju od truda da ugase one požare dok ja spavam u nadi da ću sanjati nešto što će me inspirirati

- članovima kabineta Vlade jer ne pridonosim normalizaciji napetosti u zemlji

- organizatorima Sabora svih Hrvata na Žnanju jer, po svemu sudeći, neću moći prisustvovati skupu, iako sam Hrvat. Slobodno preimenujte u Sabor svih Hrvata osim Ante Perkovića koji je prelijen da bi došao i još sere da ima nekakvih obaveza, pička mu materina

- ugledu koji rapidno narušavam

Kažete da ga nemam više. Onda dobro.