240/365, utorak, 28. kolovoza 2001.

Dani piva 2: Kako je Japanac eksao 4 pive

Stan čuvene braće Klarić, u neposrednoj blizini a) studentskog doma “Moša”, b) Fakulteta političkih znanosti, c) Tvornice i d) Tvornice ulja, bio je izrazito veselo mjesto. Tamo sam živio od ožujka do rujna 1999., mnogo toga vidio i naučio. Već na samom početku moram istaknuti da su braća Klarić u tom razdoblju svog života bili nenadmašni u tulumarenju svake vrste te nam zabave i smijeha nije nedostajalo. Mene je donekle smetala činjenica što sam tada služio vojsku i paralelno radio još nekoliko poslova, ali žestoki duh mojih cimera nije mi ostavljao puno vremena za odmor. Stan je često nalikovao na pravu party bojišnicu - iskoristimo, eto, tu militarističku metaforu - prazne boce svud okolo, pune pepeljare, rizle, razbacane novine i, uvijek negdje pri ruci, jedna zelena plastična posuda. Čovjek bi pomislio da je riječ o priručnom sredstvu za uživanje čipsa, ali svaki dobar poznavatelj, kakav sam ja svakako bio, znao je da se svaka lipa u kućanstvu troši na alkohol. Zato sam pitao i doznao...

A, iz toga ti Japanac pije pivo.

Japanac je, inače, pravi Hrvat iz Pakraca, ljudina i po fizičkim i po psihičkim predispozicijama. On i Jasmin Klarić, kao pravi dinamični duo, bili su samo srce svake zabave. Jednom su, tako, došli u stan tegleći punu gajbu piva između ruku i živo se prepirući.

Ajde, ne seri Japanac, ne moš to popit sigurno, neću se ni kladit, ko te jebe.

Pička ti materina, samo daj, ja eksam, ne ti.

Ukratko, njih su se dvojica kladila da će Japanac eksati četiri pive - tko pobjedi dobije, zamislite, PET PIVA od onog drugog. Kako bi se Japancu onemogućilo uzimanje prevelikih odmora između boca, pribjeglo se starom receptu - tekućina se izlila u poznatu zelenu plastičnu posudu, a ostatak je završio u jednom omanjem loncu. Đapaniz je duboko udahnuo i... vjerujte da čovjek u svom kratkom vijeku vidi malo tako veličanstvenih stvari... sasuo 2 litre pive u sebe kao da je riječ o čaši limunade. I znate što je rekao kad je došao do daha. - E, uopće me nije puknulo.