244/365, subota, 1. rujna 2001.

Imaš planove za vikend? E nemaš!

Sličnosti između novinara i kurve višestruke su. Osim onih najočitijih, koje ovdje nije potrebno elaborirati, i vječne borbe za mjesto fenjeraša na društvenoj hijerarhiji, zaista ih povezuje to što rade na poziv. Bit njihovog posla je da se od spavača mogu transformirati u igrača u najmanjoj jedinici vremena. Naručiš ih i rade najbolje što znaju, bez obzira na okolnosti. Moj primarni izvor prihoda svako toliko me obraduje nenadanim pozivom. Nikad ne zovu zbog povišica, nagrada, promaknuća, primamljivih službenih putovanja. Jave se samo u totalnom cajtnotu, molećivo tražeći neko priručno čudo. Može mali feljtončić do sutra? A kako ne bi moglo, pravi vojnik nikad ne odbija zapovijedi.

Tako, jučer mi je dan prošao u znaku fatalnih avionskih nesreća (hvala ti, blagi Bože, na Internetu i ljudima koji nemaju pametnijeg posla od izrade savršeno informiranih stranica o padovima svih aviona od braće Wright naovamo) i vremena koje je u asocijativni centar šalje samo jednu riječ – Zagreb. Kiša najavljivačica; ono što je na obali indijansko ljeto, na kontinentu je nezrela jesen. Ostali naslovi proteklog dana: Roman me zaribao za ručak, Dino po kiši hodao u sandalama, Bez bliskih susreta s kondukterima, Majoli držala Hingis u šaci i izgubila u tie-breaku odlučujućeg seta što je bilo zanimljivije od unaprijed izgubljene košarkaške tekme s Jugoslavijom (nagradna igra: sjeća li se itko posljednje pobjede hrvatske selekcije?), Ivanišević na US Openu i dalje uvjerljivo tuče anonimuse, u drugom kolu stradao simpatični kovrčavi debeljuco, Nove socijalne mjere Vlade izmiču logici običnih građana, U isčekivanju telefonskog računa... Vaš sretni broj je 1, zvijezde se smiješe debilima, pijancima, karijeristima, poltronima i političarima. Jesen stiže, ja se ne oženih! A natalitet pada li pada...