Na današnji dan 1967. godine Gabriel Garcia Marquez objavio je roman 100 godina samoće. Priča je to o životu sedam generacija obitelji Buendía u (izmišljenom) gradiću Macondo, ispunjenu čudima, legendama i anegdotama. Roman je postao klasik i priskrbio je Marquezu Nobelovu nagradu. Guardian, Metafilter
Dogodi se da neka knjiga, odavno napisana, počne određivati stvarnost. Postane njen nacrt, prema kojem precizno do u potankosti odvijaju se događaji. Tako da ćemo iz knjige, čitajući je, napisane mnogo prije nečega što se dogodilo, saznavati o smislu i sadržaju, o razmjerima, onoga što je oko nas. Takva knjiga roman je kolumbijskoga novinara i prozaista, apostola latinoameričkoga književnog vala od prije pola stoljeća, pisca magijskog realizma Gabriela Garcije Marqueza “El otoño del patriarca” iz 1975. godine. Od početka Putinove agresije na Ukrajinu, ili još malo prije, od čuvenoga njegova govora u kojem nekim jezovitim verbalnim i mentalno-emocionalnim zamahom ništi Ukrajinu, opovrgava postojanje ukrajinskog naroda i korigira povijest mimo sveukupne njezine događajnosti i dogođenosti, pripovijest se u zbilji odvija onako kako se već, kao farsa, odvila u “Jeseni patrijarha”. Miljenko Jergović
„Novinarstvo je najbolji posao na svijetu. Ja sam u osnovi novinar. Cijeloga života bio sam novinar. Moje su knjige knjige novinara pa makar se to ne vidi uvijek.“, izjavio je slavni kolumbijski pisac, otac magijskog realizma, Gabriel García Márquez. (…) Prisjetio se pariške anegdote iz 1955.: neki njegov prijatelj izišao je na prozor i svojim latinskoameričkim kumpanjima euforično objavio “da je diktator pao”. Okej, ali koji? “Nastalo je komešanje jer je svatko od nas pomislio da je pao onaj njegov”, piše Gabriel García. “Argentinci su mislili da je to bio Juan Domingo Perón, Paragvajci da je to bio Alfredo Stroessner, Peruanci su pomislili na Manuela Odríju, Kolumbijci na Gustava Rojasa Pinillu, Nikaragvanci na Anastasia Somozu, Venezuelci na Marcosa Péreza Jimenéza, Gvatemalci na Castilla Armasa, Dominikanci na Rafaela Leónidasa Trujilla, a Kubanci na Fulgencia Batistu.” Pa hajde ti sad ne budi ljevičar, piše Ivica Ivanišević za Slobodnu.
Na današnji dan, 6. ožujka 1927. godine rođen je kolumbijski pisac Gabriel Garcia Marquez. Povodom rođendana, Google mu je posvetio doodle, a mi se prisjećamo nekih mudrih citata iz njegovog najpoznatijeg djela Sto godina samoće. “Ljudi nisu rođeni jednom za svagda onda kada dođu na svijet, već ih život obvezuje da se iznova i iznova rađaju”; “Prošlost je laž, sjećanje se ne može vratiti, a najdivljija i najupornija ljubav je prolazna istina na kraju”; “Jedan minut pomirenja vrijedi više od čitavog života prijateljstva”. O knjizi se raspravlja i na Forumu.