Rano jutros u nekoliko je zagrebačkih fontana ubačena crvena boja, a ostavljene su i vješalice od žice s porukom Nećemo natrag!. Ovo je još jedna od akcija aktivistkinja za seksualna i reproduktivna prava žena, kojom poručuju kako ne pristaju na pokušaje zabrane pobačaja od strane desnih grupa. Libela
Lenjinov SSSR 1920. postao je prva država u povijesti koja je legalizirala pobačaj. Stvari više nikada neće biti iste, i već 1930-ih pobačaj je legalan i izvan SSSR-a, u početku tek u slučaju silovanja ili neposredne životne ugroženosti majke, najprije u Meksiku 1931., a iduće godine i u Poljskoj. Prije nekoliko dana nagradu Grada Zagreba dobila je Ana-Maria Šimundić, ravnateljica Kliničke bolnice Sveti Duh koja je na Odjelu ginekologije ukinula institut priziva savjesti i tako napokon omogućila abortus. A naslovom Zagrepčanke godine odano je priznanje Mireli Čavajdi, neustrašivoj i nepokolebljivoj heroini koja je po svoje pravo – a odbijena u tri hrvatske bolnice – potegla do Slovenije. Točno, eto, stoljeće nakon što je prvi put u povijesti legaliziran prekid trudnoće, i 50 g. nakon što su se žene razvijenog svijeta izborile za slobodno raspolaganje vlastitim tijelom – u Hrvatskoj je jedna ravnateljica bolnice dobila nagradu – zato što je ženama omogućila pobačaj. N1
Ova odluka Vrhovnog suda SAD, doživljena od strane velikog dijela američkog društva kao duboko nepravedna, osokolila je u Sjedinjenim Državama ali i širom svijeta sve one koji bi slobodu drugih određivali u skladu s vlastitim predrasudama. Zorno je pokazala da, ako su neka temeljna prava u društvu jednom izborena, to ne znači da su izborena i osigurana zauvijek. Izjednačavanje pobačaja i čedomorstva u jednoj rečenici nedopustiva je simplifikacija složenog problema i nehat prema posljedicama koje takva tvrdnja, izrečena s takvog mjesta, može izazvati. A problem jeste složen, jer se u suštini radi o tome da se u kontinuiranom razvoju koji počinje jednom stanicom, a završava, nakon devet mjeseci rasta embrija i fetusa, novorođenčetom, ne može točno odrediti kada zametak dobiva atribute ljudskog bića. Problem je složen jer se radi o sukobu dva osnovna ljudska prava – prava žene da odlučuje o vlastitom tijelu i životu i s druge strane prava potencijalnog ljudskog bića na život. Civilizirana, demokratska država koja brine o ljudskim pravima trebala bi štititi oba prava. Novosti
2. Predstavnici Crkve nisu izabrani ni na kakvim demokratskim izborima, oni su (samo)postavljeni u vlastitoj organizaciji, te stoga njihove ingerencije u odnosu na uređivanje društvenih odnosa putem zakona tu i prestaju.
3. Crkva može javno djelovati, ne i odlučivati o javnim poslovima.
4. Organizacije civilnog društva koje dijele svjetonazor Crkve i njihove stavove mogu sudjelovati u javnom savjetovanju u pripremama zakona, kao i bilo koje druge organizacije s cijelog političkog, kulturnog i društvenog spektra, ali im blizina Crkvi ne daje nikakvo posebno pravo na sudjelovanje niti njihovim stajalištima daje posebnu težinu. (…) Lupiga
Nema politički korektnijeg načina da ovo kažem, a i da ima, lagala bih: naprosto mislim da evolucijski napredak, a pod time mislim na protok vremena, spoznaje koje su nam dostupne, napredak znanosti i medicine, obaveznu sekularnost država u kojima živimo (osim ako ne živite u Poljskoj, tamo je to samo navodno tako), ukratko, mislim na činjenicu da živimo u 2020, uvjetuju da pobačaj na ovaj primitivni za/protiv način više ne smije biti tema. Ženska plodnost više ne bi smjela biti valuta, što je, da budemo posve iskreni, uvijek bila… Na ovo užasno kršenje ljudskih prava u Poljskoj Europa na smije zatvarati oči, pandemija ili ne. Nije ovo pitanje o tome kada počinje život, nije o tome podržava li vaša vjerska knjiga abortus, nije o tome što vi mislite biste li ikada mogli pobaciti ili ne, ovo je tema o tome smiju li žene odlučivati o svom tijelu. Piše Jelena Veljača za Jutarnji list
Državno odvjetništvo u Vukovaru istražuje slučaj u kojem je vukovarski ogranak inicijative “40 dana za život” na svojim Facebook stranicama objavio krajnje neprimjeren poziv moliteljima da dođu pred vukovarsku bolnicu, jer su bili doznali da onamo zbog abortusa planira doći jedna žena. Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova poručila je kako zakon zabranjuje mirna okupljanja i prosvjede ispred bolnica, ako remete mir bolesnicima. Večernji ima fotografija inicijative “40 dana za život” gdje se ljudi u više gradova Hrvatske mole, od 28. rujna, i molit će sve do 6. studenog. N1