| |
3O SECONDS TO MARS: 30 SECONDS TO MARS
(Immortal / Virgin; 2002.)

Predrasude znaju biti stvarno zajebana stvar. Posebno u glazbi. Jared Leto mladi je sveamerički holivudski ljepotan kojeg najviše pamtim po ulozi u grungy seriji 'I to mi je neki život'. Istu imate prilike ovih dana opet pratiti na nacionalnoj televiziji. Bio je momak dugo godina u vezi i sa Cameron Diaz, a među uspješnije filmske projekte spadaju mu 'Fight Club', 'Requiem For A Dream' i 'Panic Room'. Nije da mi je ikada išao nešto posebno na živce, ali bih se definitivno nasmijao svakome tko bi uopće i pokušao reći da će Jared Leto sam snimiti, odsvirati i otpjevati sjajan album koji ću ja eto sada pisati kao album tjedna.
Da skratim, voli naš Jared jako glazbu i eto ga u ulozi frontmana skupine 30 Seconds To Mars. Naravno da su mu veze i poznanstva uvelike pomogle da dođe do objavljivanja prvijenca za veliki Virgin, no činjenica je da je momak na ovom albumu zaslužan za vokal, gitaru, bass, synth i programiranje. Brat njegov Shannon odlupao je bubanj. Glazba je to koju Leto opisuje kao space rock, a kao najveći utjecaj navodi ostavštinu Pink Floyd. Slušajući album najbliže poveznice iz svijeta moderne glazbe vuku se sa Orgy recimo, malo Nine Inch Nails, Filter, a uleti ponekad i kakav Tool dio. Posebna zanimljivost je da se Leto u bookletu posebno zahvaljuje Maynardu Jamesu Keenanu i Dannyju Lohneru (NIN). Lijepa škvadrica.
Album otvara singl 'Capricorn' i skroz je OK pjesma, iako će nadolazeće minute pokazati da je zapravo među lošijima ovdje. Prvi znaci prave divote otvaraju se na 'Fallen' gdje sjajan a-la Filter rif na refrenu prati još bolja vokalna melodija. Elektronike je mnogo ovdje, no izbjegnuta je greška mnogih bendova koji zbog toga zapostave bubanj. Bubanj je ovdje ogroman, zvuk prijelaza sjajan, i uopće odlupan je odlično. Produkcija vokala je među boljima u ovogodišnjoj ponudi, jako dobar miks efekata i prirodno dobrog Letovog grla. Tekstovi su prilično zanimljivi, no i isto toliko teški na prvo slušanje. Čuje se da se mlađahni Leto zanima za SF, no i da je nekoliko puta pročitao 'Sveta krv, sveti gral'. O nekakvim se tajnama ovdje radi, o Isusu, o Marsu, o Bogu kojeg zapravo nema…
'Buddha For Mary' i 'Welcome To The Universe' među boljima su, no i ostatak dovoljno uvjerljivo parira da bi se album moglo proglasiti najpozitivnijim iznenađenjem godine. Jer ipak su 30 Seconds To Mars ime za koje nikada nisam čuo, a kamoli da bih išta očekivao. Teško da će se prodati u nešto posebno velikim tiražama, jer imaju onaj pomalo elitistički i "I don't give a fuck" stav poput Deadsy recimo. Pjesme u prosjeku traju iznad 5 minuta, vokal nije bačen sam u prvi plan kao kod 90 posto modernih bedaka koji trče za laganim dolarom. Laganih i teških dolara Jared Leto ima pune džepove, tako da mu glazba definitivno nije nešto čime će osiguravati egzistenciju. Zato ovo i zvuči tako dobro. Sam svoj majstor. I to kakav majstor.
Mario Grdošić
mario@monitor.hr
16. listopada 2002.
Copyright © 1996. - 2000. Internet MONITOR
|
|
|