![]()
e-mail
|
|
||||||
|
(Capitol/Rough Trade/Menart; 2006.)
Danas sam opet fasciniran šezdesetima. No, razlog nije to što sam u zadnje četiri godine otkrio neke od najboljih albuma svih vremena ('Revolver', 'Pet Sounds', 'Five Leaves Left', 'Piper At The Gates Of Dawn', 'Velvet Underground & Nico', 'Forever Changes'...), već je razlog taj što je to razdoblje bilo ispunjeno čuđenjem. Sve je bilo novo i uzbudljivo i ekstatično. Nije bilo kulerštine, bar ne ovog suvremenog, ofucanog tipa. Oduševljenje je bilo puno, iskreno i najčešće masovno. No, kakve veze The Decemberists imaju sa ovim mojim romantičarskim baljezgarijama? Pa, osim što kroz pjesme na sličan način promatraju svijet, The Decemberists me svaki put natjeraju da razrogačim oči (odnosno uši) i jednostavno upijam. Na 'Crane Wife', njihovom posljednjem albumu, to čine na najbolji način do sad.
Tako u naslovnoj pjesmi, odnosno pjesmama ('The Crane Wife part 3', te 'The Crane Wife part 1' & '...2') prepričava staru kinesku legendu o čovjeku koji spasi ždrala probodenog strijelom. Nakon što ždral ozdravi i odleti, na vratima kuće mu se pojavi mlada djevojka. Oni se ožene, no uskoro osiromaše. Kako je ona vješta u vezenju odjeće, on je zatvori u sobicu i natjera je da radi. Jednog dana uđe u sobu i otkrije da je odjeća načinjena od perja te da je ona u biti ždral kojeg je nekoć spasio. Nakon toga ona odleti i ostavi ga slomljenog, s tugom u srcu. Gotovo svi tekstovi na ploči su takvi - epski i začuđujući i beskrajno tužni. Bila to balada o mrtvom vojniku iz američkog građanskog rata i njegovoj dragoj nazvana Yankee Bayonet, u kojoj se kao gošća pojavljuje Laura Veirs, ili 'Shankill Butchers', morbidna pjesma o grupi ljudi koji su izgubili svoja srca i sada jedini užitak pronalaze u ubijanju, ili 'O Valencia' o dvoje mladih ljudi koji su zaljubljeni iako su njihove familije u krvnoj zavadi, te koja završi tako da je njen brat ubije dok ona trči u naručje svog dragog, svaka pjesma priziva taj duh kojeg nose pjesme iz 60-ih.
Možda će Decemberists, nakon što su konačno potpisali za Capitol, major label koji je bio dom Beach Boys i Beatles, odškrinuti vrata popularnosti koju već dugo vremena zaslužuju. Možda će tisuće i tisuće ljudi ponovno početi gledati na ovaj svijet sa čuđenjem u očima te će im se i najobičnije priče doimati nesvakidašnjima i zanimljivima. U biti, da vam pravo kažem, nije me ni briga. Imam ovu sjajnu ploču i to mi je sasvim dovoljno.
Hrvoje Frančeski
|
|
||||||
| |
|
|
|
|
|||