e-mail
albumi.tjedna
prijašnji albumi
Glazba
Glazba home
Recenzije
Mlado Meso
Nikad čuo
MP3 singl
Monitor
Monitor home
Forum
Softwarez
Belle de Jour
Info Technology
Hrvatski Web
500 linkova
Link dana
Odigo
Nikad Čuo
Monitor u Vjesniku
monitor@monitor.hr
(Anticon; 2006.)
Kruno Bošnjaković
Kod albuma koji naginju konceptualnosti zna biti dezorijentirajuće slušati ga kad ne znaš koja priča stoji iza njega, a onda bogme zna postati iritantno kad doznaš koja je to velika ideja što stoji iza glazbe. 'Brookland/Oaklyn' sam imao priliku poslušati više puta prije nego sam se udubio u priču koja mu je poslužila kao idejni začetak. Van tog idejnog dijela glazbe Alias & Tarsier djeluju kao bend koji želi zvučati moderno, elektronički i sintetički, ali se ne žele odreći živih instrumenata i standardne strukture pop pjesama. Na razini usporedba zvuče kao da Bjork pjeva u Lali Puna, a to što su zapravo Amerikanci samo se uklapa u ovo vrijeme kad Englezi zvuče kao Amerikanci, Ameri kao Britanci, Hrvati kao Srbi itd. Hoću reći da, kad mi netko isporuči tako lijepe, nježne i većinom jednostavne pjesme, nije mi nešto posebno bitan bilo kakav koncept. Odnosno, mogao bi poslužiti ako album dovodi na višu razinu, a ovdje nije takav slučaj.
Dakle, Brendon "Alias" Whitney je svima nam znani tip iz Anticona, dok je Rona "Tarsier" Rapadas svima nam neznana pjevačica i ljubiteljica solo Aliasovih radova što ih je i dovelo do suradnje. Naslov albuma trebao bi označiti spajanje. Ona živi u Brooklynu, on u Oaklandu, a rade glazbu koja ujedinjuje nahiphopiziranu elektroniku (on) i pop vokale (ona). Promašaj je u tome što je Alias iz Mainea i slučajno živi u Oaklandu, dok je Tarsier s juga Kalifornije i zadesio joj se New York. Drugo, udjeli koji oni donose u 'Brookland/Oaklyn' uopće nisu toliko vezani uz ta mjesta gdje žive i, ako ćemo pravo, album zbilja zvuči vrlo europski. I to dijeljenje onoga što su donijeli u ovaj bendovski brak nije baš pogođena ideja jer je logično da sadašnja glazba na ovakav način povezuje dvije različitosti, u ovom slučaju naprednu glazbenu podlogu i melodičan i standardan način pjevanja. Ili skroz jednostavno rečeno - podcijenili su se. Ovo je jedan od rijetkih slučajeva kad je album bolji kad o njemu ništa ne znaš jer jednostavno ima odlične pjesme, od opake 'Last Nail' koja zvuči kao Massive Attack i Clouddead u jednom, preko akustične misice 'Dr C', valceraste 'Anon', anđeoski tople 'Plane That Draws A White Line' i sulude 'Luck And Fear' s Dose Oneom do pomalo grandiozne 'Ligaya'. Kad su snimili ovo, u biti im ništa više nije ni trebalo.
Uz to što nema loše pjesme, kvaliteta 'Brookland/Oaklyn' je i u tome što pazi na razvoj kroz album pa počinje jednostavnije, gotovo infantilno, da bi se pred kraj razmahao i uključio više zvukova i veće ideje, što nije mačji kašalj budući im je ovo prvi album. Osim što je baš ugodan, još jedna kvaliteta mu je ta što ide korak naprijed s obzirom da dosadašnju inovativnu suvremenu glazbu, čega ima kronično malo.
kruno@monitor.hr
3. kolovoza 2006.
Copyright © 1996. - 2006. Internet MONITOR
|