![]()
e-mail
|
|
||||||
|
(Grand Royal / Dallas; 2000.)
Vjerujte mi, nisam neki neprilagođeni nostalgičar izgubljen u vremenu i prostoru koji zbog vlastite frustriranosti pljuje Ameriku, ali mnogi ondašnji glazbenici su bezidejni i na silu izdaju albume, koji se zbog svega navedenog (plus dobar marketing) super prodaju. No pojavio se jedan američki bend za sve nas razočarane, ime mu je At The Drive-In i na pragu je toga da postane božanstvo svojeg žanra. Trenutno su jedan od najkul novih rock 'n' roll bendova na Svijetu; glazbeni kritičari, od raznih metal novina, preko eminentnih britanskih pop magazina, pa sve do dnevnih hrvackih novina, daju im najvišu ocjenu. Zasluženo, vjerujte mi, jer čim predstavite ovaj album svojim ušima, događa se nešto čudesno, eksplozija radosti, iskrenosti, iskonskog ljudskog bijesa, a ne morate uopće biti slušatelj žanra, dovoljno je da ste bar malo naslušani (da volite sve dobro, hi, hi). Užasno puno rock, metal i sličnih bendova danas se fura na spiku "mi smo, ono, bijesni", a većina njih u tom segmentu djeluje jako isprazno, neuvjerljivo, što nije slučaj kod ove petorke, jer oni to rade najpoštenije što mogu, pa je i to jedan veliki razlog dobrih kritika.
At The Drive-In imaju odlične pjesme, ali imaju i Rossa Robinsona (producirao čovjek Korn, Slipknot, Sepulturu, Soulfly…), koji je iz njih izvukao sve što se može, te naravno prepoznatljivo začinio. Bend bi, da nema takvog producenta, ostao na svojevrsnoj periferiji, kako idejnoj tako i komercijalnoj.
'Arc Arsenal' otvara album i već tada je jasno o čemu se tu zapravo radi; čisti rock 'n' roll sa punk spikom, omotan u 'The Battle Of Los Angeles' nalik produkciju. Slijedi himnična 'Pattern Against User', pa prvi singl 'One Armed Scissor', a spot je totalno u điru sedamdesetdevete - pet likova svira u underground klubu i razbacuje se po stageu, afro frizure, majica Cheers na jednom od njih, totalna Električni Orgazam furka (no tu završavaju i sve sličnosti sa potonjim bendom, hvala Bogu), a moram priznati i da vokali ponekad podsjećaju na glazbenu temu iz trakavice 'Kafić uzdravlje'. Njihov 'Relationship Of Command', album je nepromjenjivog ugođaja, ali baš zbog toga totalno hipnotizira, pa kad se baš zafuraš, album završi i staviš ga rolat ponovno.
El Paso njihovo je matično mjesto, a nalazi se u državi Texas. ATDI postoje već šest godina i za sebe kažu da su svirali u svim mogućim prostorima, od skvota do arene. Ime su si nadjenuli inspirirani filmom legendarnog hard-core benda Bad Brains 'At The Movies', te refrenom pjesme 'Talk Dirty To Me' grupe Poison. Bend najveće uzore vidi u američkoj underground legendi zvanoj Fugazi te smatra da su oni pomaknuli neke granice bez kojih uspjeh ATDI ne bi bio moguć. Osjete se tu i uzori bendova Jane's Addiction, Kyuss, Jezus Lizard, pa i Far.
Sve u svemu, bend je ovo koji nitko tko drži do sebe, a smatra da nešto kuži tu glazbu, ne bi smio propustiti, pa tako ni 'Enfilade', meni najdražu pjesmu.
Ah, glazba je tako super stvar; kad je stvara At The Drive-In!
Tvrtko Barišić
|
|
||||||
| |
|
|
|
|
|||