Album.tjedna




albumi.tjedna

prijašnji albumi


Glazba

Glazba home

Recenzije

Mlado Meso

Nikad čuo

MP3 singl

Monitor

Monitor home
Forum
Softwarez
Belle de Jour
Info Technology
Hrvatski Web
500 linkova
Link dana
Odigo
Nikad Čuo
Monitor u Vjesniku

e-mail

monitor@monitor.hr

 

 
ATMOSPHERE: ' You Can't Imagine How Much Fun We're Having'

(Rhymesayers; 2005.)



Peti album hip-hopera Atmosphere mogao je biti onaj njihov prekretnički. Dosad su dosegli obožavanje u underground i alternativnim krugovima, a bili su na rubu totalne promjene kad su im veliki izdavači donijele ugovore na potpis, no odbili su ih. Tada su se priklonili Epitaphu koji im pomaže u distribuciji i to je maksimum do kojeg mogu doći u tom svom nezavisnom svijetu. Imaju rasprodane turneje i tiraže od nekoliko stotina tisuća primjeraka. Više nije moguće. Nije ni čudo da im novi album onda zvuči vrlo sretno i zadovoljno.



Atmosphere su iz vrlo neimpresivnog Minneapolisa u Minnesoti kojim im nije dao prednost u startu, ali nisu ni automatski bili dijelom neke scene. Ni danas se tu ništa nije promijenilo, osim što se može reći da bi se mogli svidjeti ljudima koji slušaju Cagea ili Aesop Rocka ili Blackalicious, ali i dalje ostaju isključivi radeći sami svu svoju produkciju i ne pozivajući gostujuće MC-je. Iskorak koji su napravili na 'You Can't Imagine How Much Fun We're Having' sličan je onome što su napravili ovi posljednji spomenuti na 'The Craft'. Najočitija stvar na albumu je vještina slaganja pjesama od nemogućih dijelova. Producent Ant krene od bluzerskog gitarskog sola u 'Smart When Crazy', a završi na usnoj harmonici, dok se pitaš kako to može biti tako jednostavno i logično. Na drugom mjestu uzme sempl koji smrdi na kičaste sedamdesete i napravi od njega užurbani fankerozni hip-hop. U 'Say Hey There' glavne su asocijacije spori auti po sunčanom danu, a ne neki žanr, dok u 'Bam' dođu najbliže važnom dijelu poruke svog albuma. Veza Atmoshpere s drugim hip-hop herojima svog vremena ovdje ima vrlo malo. Očito je da žele odati počast ljudima koji su bili u igri na samom početku pa spomenutom pjesmom očito misle na Public Enemy, a naklon starim liscima kao što su LL Cool J, KRS One i Run DMC pojavi se na drugim mjestima.



Iza tekstualnog dijela benda stoji Slug koji je ovdje isporučio par misli za pamćenje. "Do you call yourself a patient or a junkie?/The only thing that separates is who takes your money" i "The only women who love you are fans and family/Mom has no choice, but fans leave you randomly" primjeri su koji govore u prilog njegovom svrstavanju u emo-rap. Ponekad se međutim čini kako čovjek priča prilično generalno. Čak i kad u 'That Night' govori o djevojci koja je ubijena i silovana na njihovom koncertu čini se kako govori načelno, kao profesor na katedri. Nije da priča besmislice, ali nisam siguran da mu je uvijek tako stalo koliko u tekstovima tvrdi. Ali s druge strane, želi da ga uhvatimo za glavu i rep pa je bio tako dobar da smisli duple, više opisne nazive pjesama.

Ni po čemu ovo nije glazba koja bi se morala svidjeti ljudima koji vole hip-hop ili onima koji vole rock. Ovo je jedan od albuma koji nadilazi granice žanrova i bend na čijem se koncertu publika puno veseli i giba u ritmu muzike za razmišljanje. Jedan od onih koji jako zaslužuje svoje ime.

Kruno Bošnjaković
kruno@monitor.hr
28. siječnja 2006


Copyright © 1996. - 2003. Internet MONITOR
 
 
Online

Sitemosphere

Tekstovi pjesama

Izdavač