albumi.tjedna

prijašnji albumi


Glazba

Glazba home

Recenzije

Mlado Meso

Nikad čuo

MP3 singl

Monitor

Monitor home
Forum
Softwarez
Belle de Jour
Info Technology
Hrvatski Web
500 linkova
Link dana
Odigo
Nikad Čuo
Monitor u Vjesniku

e-mail

monitor@monitor.hr

Opusti se, pronađi razlog svojoj duši i prosuđuj čudo prema osjećaju, a ne prema dimenziji 'Born Again'

Jesmo li mi ljudi prokleti? Nikad mira nemamo, uvijek tražimo nešto novo, ni sa čim nismo zauvijek zadovoljni. Radovalo bi me kad bi me slijed događaja razuvjerio, ali nešto mi šapće na uho da će se i s Loše Nacrtanim Dječakom dogoditi isto. 'The Hour Of Bewilderbeast' su gotovo svi prihvatili kao, u najmanju ruku, dobrodošlo osvježenje, dočim je njegov nasljednik 'Have You Fed The Fish?' (soundtrack za film 'About A Boy' ćemo izostaviti) još jedan korak naprijed, što ne znači da će sukladno tome biti i valoriziran, bilo od publike, bilo od "krvožedne" kritike.

Naravno, nešto mi ne da mira pa mi se uvukao crv sumnje koji me natjerao i na drukčije promišljanje. Ipak, kad dobijete zadatak napraviti soundtrack za film sa Hugh Grantom, teško da možete s punim pravom nositi t-shirt s natpisom 'I Am Underground'. I to je Damonu Goughu savršeno jasno.

Istina, koju vrlo brzo uočite, je da je produkcijski nivo podignut, tako da se zvuk novoga BDB-a našao između, recimo, novoga Coldplay i…, hm, staroga BDB-a (producent Tom Rockroth već je povlačio potenciometre Elliottu Smithu, Mobyju i Becku). Neki će ustvrditi da se Badly Drawn Boy komercijalizirao, da je prodao dušu establišmentu; ali zar se nije isto govorilo za Clash kada su potpisali za CBS, pa su napravili 'London Calling'. Ista priča pratila je i Nirvani, pa smo dobili 'Nevermind'. Nisam nikada bio pobornik tvrdnji da su oni koji prodaju manje albuma na višem stupnju umjetničkoga dosega od onih kojima polazi za rukom dohvatiti veće naklade.

Još jedan detalj. Za razliku od većine kantautora koji (neuspješno) žarko žele barem jednom biti proglašeni novim Dylanom, Damon Gough nema tu namjeru. Naravno, i njega opsjedaju pitanja Tko smo? Gdje idemo? Rađamo li se ponovno?, ali se ne upušta u kvazi-filozofiranja i takmičenja tko se bolje služi rječnikom stranih riječi, već kroz jednostavna opažanja nastoji nagnati nas, njegovu publiku, da sami dođemo do svojih rješenja.

Pjesme nisu nikada potpuni odgovor, samo soundtrack jednoga života koji prebrzo završi…- 'You Were Right'

'Have You Fed The Fish' već na prvo slušanje otkriva brojne favorite, ali puni efekt postiže polaganim zavođenjem i pred vašim ušima širi šarenilo izloga savršene pop glazbe. Badly Drawn Boy kroz svoje je mentalno sito propustio brojne utjecaje i savršeno ih uklopio u svoj izraz. Vodeće klavijature u naslovnoj pjesmi podsjećaju na zaboravljene Inspiral Carpets. Blur i Oasis susreću Replacements u 'Born Again' da bi ih na kraju natkrilio duh Nicka Drakea. 'All Possibillities' i '40 Days 40 Fights' toliko su zarazno pozitivne da ih najbolje objašnjava stih iz potonje: "Večeras se osjećam dobro, dobro. Jednostavno imam osjećaj da je nešto kako treba. Možemo smanjiti bol, zaboraviti da je ikad bila tu". Bilo kakvo izvlačenje favorita nema smisla jer nema odgovora na pitanje je li to 'I Was Wrong', elegična akustična mccartnijevska minijatura iz vremena Četvorke, ili fantastična 'You Were Right' u kojoj nam, između ostaloga, izlaže san u kojem je bio oženjen za kraljicu i odbio Madonnu, sve iz ljubavi prema Njoj. Možda 'Centre Peace', koja započne savršenim vantjelesnim ugođajem kao neka nova verzija 'Walk On Wild Side', ili višeslojna 'How' koja sadržava dijelove grandioznosti kojoj mogu parirati samo Flaming Lips i Mercury Rev, na koju se nadovezuje razigranost jednih Supergrass… 'Imaginary Lines' kao McCartneyeva pjesmica koju pjeva Lennon, 'Using Our Feet' kao Neil Young koji ima zadatak napraviti zafrkanciju s 'Emotional Rescue' fazom Rolling Stones, 'Tickets To What You Need' vraća se na temu iz 'You Were Right' začinjajući je pra-retro stilom kojeg njeguju Squirrel Nut Zippers. Sjećam se da nisam ništa radio one noći kad je Sinatra umro, i noći kada je Jeff Buckley umro, noći kada je Kurt Cobain umro, i noći kada je John Lennon umro…, prepričava nam u pjesmi 'You Were Right', a nastavi li i dalje smjerom prema gore i Badly Drawn Boy uskoro će se naći u nekoj pjesmi. Među ovih petnaest nema pjesama sa zadrškom, jer od svake se mogla napraviti bar još jedna - uzmemo li kao primjer 'How' uvidjet ćemo da je moguće načiniti i više od nekoliko. Svojom veselošću, razigranošću, slikovitim i inteligentnim pristupom, album podsjeća na eklektičnu razbarušenost Ryan Adamsovoga prošlogodišnjega plemenitog metala i upravo u takvome sazviježđu valja ga ubuduće smještati.

Ladies and gentlemen, gorko ćete se kajati propustite li ovo remek-djelo pop glazbe i nedvojbeno jedan od najboljih albuma koje ćete imati priliku čuti ove godine!

Mladen Vukšić
mladen@monitor.hr
27. prosinca 2002.

Copyright © 1996. - 2003. Internet MONITOR