| |
BELLE AND SEBASTIAN: 'THE LIFE PURSUIT'
(Rough Trade/Menart; 2006.)

Umjetnost je jedan od najsjajnijih izuma čovječanstva. Čak i danas kad je ta riječ, rezervirana samo za najveća dostignuća ovakvog izričaja, poprimila čudan prizvuk, valja shvatiti da u njenom korijenu leži jedna druga riječ - umjetno. Upravo zbog toga što je umjetna ona može ostvariti mnogo toga. Postoje milijuni osjećaja, doživljaja, riječi i misli koje nikada nećemo osjetiti, doživjeti, izreći i osmisliti u vlastitom životu jer većina nas živi sasvim obične živote u kojima nema mjesta za takve stvari. Umjetnost, bilo kakvog izričaja, omogućuje nam da takve osjećaje iskusimo u umjetnom i sigurnom okruženju, i na taj način obogatimo svoje živote.
Sjećam se kako sam se zakopavao u glazbu kad sam bio mlađi. Znate kako je s tinejdžerima - depresivni su i očajni i rade iz muhe slona i često misle da nikada u životu neće biti voljeni, iako je upravo to ono što tako jako priželjkuju. Sve ono što mi je trebalo, a nisam imao hrabrosti potražiti u ljudima pronašao sam u umjetnosti. Ako ćemo biti precizniji, pronašao sam to u glazbi i razvio sam s njom sponu koja će me vjerojatno, nadam se, pratiti do kraja života. Belle And Sebastian su bend koji mi je najviše prirastao srcu. Znam, znam, Radiohead jesu najbolji i najveći, no oduvijek sam ih tretirao s prevelikim poštovanjem da bi ih mogao oslovljavati sa "ti". B&S kao da su proizašli iz jednog dijela mene, onog najranjivijeg, najosjećajnijeg i meni najljepšeg, i izgradili mi svijet u kojem sam bio sretan i siguran. Znam da zvuči patetično, no velike ljubavi obično su takve, a moja ljubav prema B&S je ogromna.

Na svom novom albumu sljedbenici Stuarta Murdocha ne donose gotovo ništa novo u odnosu na svoje prethodne albuma. Svatko tko me poznaje dobro zna da bi im to zamjerio jer ne podnosim bendove koji se ne mijenjaju i ne istražuju, no ove pjesme su toliko sjajne da im ne mogu ništa zamjeriti. Album pruža presjek kroz gotovo sve muzičke stilove s kojima je bend koketirao u karijeri. Pjesme su i dalje razigrane i vesele, baš kao i na 'Dear Catastrophe Waitress' i čini mi se da se Stuart konačno riješio svih demona prošlosti. Nema više one sjebanosti, melankolije, tuge i sjete s 'Boy With The Arab Strap', osim u tragovima, kao što i priliči jednom melankoličnom indiejaneru. Stvari odišu novopronađenom vjerom u snagu pop muzike, koju ekipa i propovijeda kroz čitav album. Samo na nekim mjestima Stuart je bijesan pa se ljuti na licemjere i psuje, što od fino odgojenog mladića poput njega definitivno nismo očekivali, zar ne?
Počevši od 'Act Of The Apostole', 'The Life Pursuit' rastura kao malo koji album objavljen u novom mileniju i glupo bi bilo i dalje izdvajati pjesme, pošto su sve slatke poput šećerne vate, blještave poput Hundertwasserovih slika i mirisne poput kože osobe koju volite. Teško je reći bih li volio ovaj album da sam ga čuo prije par godina jer tad nisam želio osunčane muzičke perivoje i sreću razasutu po oblacima, želio sam da mi netko ponudi rame za plakanje i utješi me koliko je to moguće pa su B&S upravo to napravili. Danas, kad sam sretan da ne mogu biti sretniji, dečki i cure su napravili ploču u koju kao da su utkane sunčeve zrake.

'The Life Pursuit' vjerojatno je najprijemčiviji i najpop album ovih razigranih Škota, oboružan prekrasnim melodijama posijanim u gotovo svakoj pjesmi, ispunjen zaraznim hookovima koji će vas navući da ga preslušavate iz dana u dan, te lirikom koja možda ne spada u najviša Stuartova dostignuća, no i dalje dira duboko, duboko u srce. Možda nisam baš najobjektivniji kad kažem da mi je ovo jedan od najboljih albuma koje sam čuo u jako dugo vremena, no s B&S nikad nisam bio objektivan. Niti to želim biti. Želim ih samo slušati i slušati i slušati, pa makar oglušio od puste ljepote.
Hrvoje Frančeski
acumulator1984@hotmail.com
16. veljače 2006
Copyright © 1996. - 2003. Internet MONITOR
|
|
|