albumi.tjedna

prijašnji albumi


Glazba

Glazba home

Recenzije

Mlado Meso

Nikad čuo

MP3 singl

Monitor

Monitor home
Forum
Softwarez
Belle de Jour
Info Technology
Hrvatski Web
500 linkova
Link dana
Odigo
Nikad Čuo
Monitor u Vjesniku

e-mail

monitor@monitor.hr

'Where Is The Line?'

Naslov jedne od pjesama može se savršeno primijeniti na cijeli album. Naime, ovdje se postavlja pitanje granica mogućnosti ljudskog glasa? 'Medulla' doduše ne pruža konačan odgovor na to pitanje, ali te granice pomiče do dosad neslućenih mogućnosti. Pomicanje granica je osobina koja krasi Björk kroz cijelu karijeru, ali ovaj put rezultat nije vrlo dobar ili odličan, nego potpuno nevjerojatan.

Eksperimenti s vokalima nisu novost, u suvremenoj ozbiljnoj glazbi takve se stvari rade od pedesetih, a i elektronička manipulacija njima se već udomaćila u gotovo svakoj zamislivoj vrsti glazbe. Međutim, sazdati gotovo cijeli album od ljudskog glasa i to uglavnom u obliku pop dragulja koje je gotovo nezamislivo bilo gdje drugdje naći, ne samo da nitko nije uspio nego nije ni pokušavao.

Na ovom albumu upravo su naizgled obične pop skladbe one koje su najsjajnije. Doista je teško vjerovati da je primjerice prvi singl 'Oceania' (koji je svoju premijeru imao na otvaranju Olimpijskih igara u Ateni) izveden u većoj mjeri pomoću ljudskog glasa jer takva se gracioznost rijetko postiže i kad se uključi cijeli orkestar. Himnički naboj ove pjesme može postići samo Islandska Vila koja ovdje zvuči kao da je doista sama Majka Zemlja na koju se pjesma referira.

Briljantnost ove ploče ne može se samo prepisati Björk nego i izvrsno odabranim gostima koji skupa s domaćicom sačinjavaju pravu malu glasovnu vojsku. 'Pleasure Is All Mine' progamatski otvara album ritmičkim uzdasima na koje se nadovezuje Islandski zbor koji kroz gotovo cijeli album igra savršeno ulogu koja je inače namijenjena gudačima, pritom stvarajući iznimno sugestivnu atmosferu koja je nedostižna u većini orkestralnih aranžmana u suvremenoj pop glazbi. 'Where Is The Line' jedan je od nespornih vrhunaca albuma, pjesma koja zbog svog intenziteta i teme neodoljivo podsjeća na 'Army Of Me' s 'Post'.

No, to su tek površinske sličnosti jer sjajne beatove svojim ustima proizvodi human beatbox Rahzel, nekadašnji član The Roots čije je zadivljujuće sposobnosti proizvodnje ritmova ustima lako zamijeniti za nekakvu futurističku ritam mašinu (iako ne treba podcijeniti također sjajne human beatboxere Shloma i Dokaku koji se pojavljuju na kasnijim pjesmama), a tome treba pridodati još jednog čudaka s sjajnim glasom - Mikea Pattona. Sjajna 'Who Is It' ističe se iznimnom emocionalnošću, rafiniranošću sugestivnog vokala te, još jednom, sjajnim Razhelovim beatovima. 'Desired Constellation' je pak najočitija poveznica s prethodnikom 'Vespertine', najviše zbog dahtavog vokala i kliktastog programiranja što bi mogla biti i izjava divljenja Björk prema majstorima glitcha Oval. Završni vrhunac albuma pretstavljaju 'Mouth`s Cradle' i plesna 'Triumph Of A Heart' koja bi u malo liberalnijim okolnostima mogla postati klupskim hitom.

O važnosti ovog albuma za budućnost glazbe u ovom potpuno retro trenutku teško je govoriti, ali njegovo revolucionarno baratanje vokalima, preuzimanje human beatboxa karekterističnog za hip-hop kao i nagovještaji utjecaja post-rock sunarodnjaka Sigur Rós čine ga doista jedinstvenom i sjajnom zvijezdom na današnjoj, novim idejama siromašnoj sceni.

'Medulla' je kruna jedne iznimne karijere, ali i nagovještaj Björk kao autorske snage koja još nije svoje rekla u potpunosti. Na albumu od 45 minuta i 14 skladbi smjenjuju se neobične pop pjesme i koncizni avangardni eksperimenti što na kraju čini neodoljivu i naprosto savršenu cjelinu kojoj se nema što prigovoriti. Čisto savršenstvo koje ne mogu opisati riječima koliko se kod posljednjih par sati trudio. E, zato se isplati slušati glazbu.

Karlo Rafaneli
karlo@monitor.hr
15. rujna 2004.

Copyright © 1996. - 2003. Internet MONITOR