Preslušao
Kruno Bošnjaković
kruno@monitor.hr

albumi.tjedna

Madredeus: Antologia
Eminem: The Marshall Mathers
Sonic Youth: NYC Ghosts & Flowers
Deftones: White Pony
David Holmes: Bow down to the Exit Sign
Sick Rhyme Sayazz: Lovci na šubare
T.B.F.: Uskladimo toplomjere
Razni izvođači: Talkin-inside the beat

Glazba

Glazba home

Recenzije

Mlado Meso

Nikad čuo

MP3 singl

Monitor

Monitor home
Forum
Softwarez
Belle de Jour
Info Technology
Hrvatski Web
500 linkova
Link dana
Odigo
Nikad Čuo
Monitor u Vjesniku

e-mail

monitor@monitor.hr

"Najbolji film ovoga tisućljeća" reče kolega iz magazina Screen za ‘Dancing in the Dark", film za koji je Björk napravila ovaj soundtrack. Film je režirao Lars von Trier, jedan od osnivača Dogme 95 i redatelj filma ‘Lomeći valove’. Ovaj potonji s osnovom ima etiketu najboljeg filma devedesetih, a ‘Dancing…’, osim što je zavrijedio karakterizaciju iz prve rečenice, je prvo rasplakao ljude u Cannesu, a zatim pokupio Zlatnu palmu. Björk u tom filmu glumi glavni lik – Selmu, češku emigrantkinju koja šezdesetih dođe u američku provinciju gdje radi ne bi li skupila pare za operaciju svog dvanaestogodišnjeg sina.

Björk je zapravo prvo napravila glazbu za film ni ne pomišljajući da će glumiti u njemu, ali budući se radi o mjuziklu, redatelj nije htio da itko drugi pjeva njene pjesme tako da se ona morala prihvatiti glume (po prvi, ali, navodno i posljednji put u životu). I zapravo se jako osjeti da su pjesme – pjesme za film. Osjeti se kako glazba prati neko zbivanje, da se razvija kroz radnju (a bogme i sami instrumenti pa čak i melodije to sugeriraju) i očito je kako svoj potpuni smisao nalazi u kombinaciji s nečim drugim – u ovom slučaju filmom, ali i sam za sebe album je čista finuška, ako volite orkestracije u tehnicolor vizuri.

Prva je stvar tipični uvod, i to tipični za soundtrackove. Traje tri i pol minuta kroz koje dominira rog, nema vokala, nego se iz prikrajka pojavljuje melodija koja se pojačava kako pjesma ide prema kraju. Kao što rekoh – uvod u album; i zapravo ne nešto dojmljiv, ni ne uklapa se u cjelinu albuma. A zove se ‘Overture’. Točno tako, sa ‘o’, kao, početak koji je kraj. Da se mene pitalo ja bi ga izbacio, ostalo bi s užitkom zadržao i puno slušao. ‘Cvalda’ znači tko zna što, ali tu Björk počinje nalikovati na samu sebe, i kvalitetom i zvukom – Frank Zappa zeza Franka Sinatru i onda dođe Ona pa ih pomiri i pokupi im foru. Thom E. Yorke je nešto bio negodovao zbog rada s Björk, ali unatoč tome ‘I’ve Seen It All’ je krasotica prava kojom, se nakon što poslušaju ‘No Surprises’ uspavljuju mornari. Mislim da će se ova stvar puno vrtiti po radijima. ‘Scatterheart’ vrlo vjerojatno prati dio u filmu u kojem se Selmi na pleća sruče svi mogući problemi zbog čega ona onda pada u depresiju. Kao svaki tunel, i ovaj ima izlaz, izgleda, barem sudeći prema ‘In The Musicals’. Uh, osjećam probleme i neurozu, a i neki koraci se približavaju, joj - ‘107 Steps’. Sudeći prema zadnjoj pjesmi ‘New World’ film završava sretno i ponosno, ali logično.

Ne znam sjeća li se itko soundtracka za film ‘To Have And To Hold’? Radi se o australskom, ili možda čak novozelandskom filmu kojega je, jasno, nemoguće pogledati u Hrvatskoj, a za kojega su glazbu radili Nick Cave, Blixa Bargeld i Mick Harvey, što jest nabavljivo u nas. Riječ je, za razliku od većine soundtracka, o relativno kratkom i lijepom albumčiću atmosfere slične Selminim pjesmama, uz kojega bi, samo da zatvorite oči mogli gotovo vidjeti radnju, likove, ambijent, boje… Takav je i ovaj soundtrack, ima sedam pjesama, traje trideset i dvije minute i svo vrijeme nameće neke slike, zbivanja, preokrete a kao osnovno izgubljenost samohrane češke majke u prašnjavoj američkoj zabiti. Upravo mu je to i mana, svo vrijeme sugerira neke slike, a zapravo traži da se zaokruži s nečim, odnosno da ide uz nekakvu dramatrugiju - film. Ali, funkcionira ovaj portabl album i sam za sebe, samo zatvorite oči i... četiri zvjezdice
Copyright © 1996. - 2000. Internet MONITOR