albumi.tjedna

prijašnji albumi


Glazba

Glazba home

Recenzije

Mlado Meso

Nikad čuo

MP3 singl

Monitor

Monitor home
Forum
Softwarez
Belle de Jour
Info Technology
Hrvatski Web
500 linkova
Link dana
Odigo
Nikad Čuo
Monitor u Vjesniku

e-mail

monitor@monitor.hr

Ono što me kod Björk najviše fascinira je to što ona glazbu koja ima pregršt neobičnosti, avangardnosti i eksperimentiranja uspijeva uobličiti u simpatične, plahe, nježne pop pjesmice koje kao da je sram što ih netko sluša. U nekom paralelnom svemiru, razvijenijem i sintetičkijem od ovoga, a u kojem bi Aphex Twin bio jedan od svjetskih vođa, djeca do deset godina bi vjerojatno slušala Björk prije spavanja, a sanjala bi snove koje ovozemaljskim ljudima kvare san, dok bi ona to bez pol muke shvatila i preko toga prešla… Okej, to je samo moja mala impresija…

U naprednosti ovog albuma velikog udjela imaju Matmos, glitch bend dvojca koji inače radi poprilično naprednu glazbu, ponekad čak i na rubu slušljivosti - kršeći mnoga pravila pop glazbe, izokrećući neke stare forme oni rade glazbu koja vjerojatno nikada u tom obliku neće biti popularizirana, nego će zapravo neki njeni dijelovi biti infiltrirani u pop preko ljudi kao što je Björk te preko albuma kao što je ‘Hidden Place’. A Björk povezuje ponešto i od jednog (avangarde) i drugog (popa) - ne libi se žena napraviti teške, turobne, jedva slušljive pjesme s glazbom koju bi kod nekog drugog bilo teško podnijeti, no ona ima super prednost - svoj hipnotizirajući glas. S druge strane Björk nekad zna toliko zabrazditi u straight pop vode pa čak zna zazvučati pretjerano pop; pa, pobogu, znala je nalikovati na Franka Sinatru, a ovdje je na dobrom putu k tome s otvarajućom ‘Hidden Place’. Tako su Matmos napravili nešto podloga za ‘Hidden Place’ (za ‘An Echo Stain, ‘Aurora’ i ‘Unison’), Björk je napisala koji izokrenuti tekstić s malo toga shvatljivog i otpjevala ih tim svojim glasom djetinjaste odrasle osobe tako da je avangarda predstavljena, a popastičnost zadovoljena. Tako recimo i u ‘Pagan Poetry’ jedno uz drugo idu nježni tonovi harpe uz minimalistične i hladne zvuke basa. Osim njih, od inovativnijh ljudi na ‘Hidden Place’ je Björk u pisanju tekstova (pjesme ‘Harm Of Will’) pomogao Harmony Korine, čovjek koji je iza sebe ostavio filmove ‘Klinci’, ‘Gummo’ i ‘Last Day In Paradise’.

Da se posve razumijemo, ‘Hidden Place’ nije lagani i slušljivi komad glazbe; naprotiv, radi se o baš zahtjevnoj glazbi prikladnoj za ne baš puno situacija, a kakvo krivo tempirano preslušavanje ovog albuma može baš loše sjesti. Kakav je već i običaj kod Björk, cijela atmosfera ima nešto uvrnuto u sebi i povremeno me podsjeća na filmove sa zlom djecom neurotičnih pogleda (vjerujem da je to uvelike posljedica toga što je Björk s Islanda; ma, mislim poslušajte samo lude Sigur Ros). Ali, unatoč tome prva i osnovna karakteristika ‘Hidden Place’ je - ljepota, i to ljepota s nečim gotovo sakralnim u sebi. Možda zbog ovako teško spojivih osjećaja koje izaziva, ovaj je album poprilično teško pregurati u prvih par slušanja, ali nakon “podnošenja” početnih teškoća daje sat vremena kompaktne i osmišljene nevine bolesne ljepote.

Kruno Bošnjaković
kruno@monitor.hr

Copyright © 1996. - 2000. Internet MONITOR