Album.tjedna




albumi.tjedna

prijašnji albumi


Glazba

Glazba home

Recenzije

Mlado Meso

Nikad čuo

MP3 singl

Monitor

Monitor home
Forum
Softwarez
Belle de Jour
Info Technology
Hrvatski Web
500 linkova
Link dana
Odigo
Nikad Čuo
Monitor u Vjesniku

e-mail

monitor@monitor.hr

 

 
BLACK HEART PROCESSION: 'THE SPELL'

(Touch And Go; 2006.)



U zadnje vrijeme mi se nekako čini da je nestala inovativnost u glazbi, odnosno da je danas teško izmisliti nešto novo jer je toliko toga isprobano, no to ne znači da nema kvalitetne glazbe. Upravo taj nedostatak nečeg novog me natjerao da preispitam svoje poimanje glazbe. Moje nekadašnje vjerovanje da je glavna karakteristika odlične glazbe da bude paradigmatska - da pokreće cijelu jednu novu revoluciju i obilježi jednu glazbenu epohu - zamijenilo je shvaćanje da se takve pojave ipak javljaju relativno rijetko i da u njihovoj sjeni ostaju brojne manje uzbudljive i inventivne, ali ipak odlične ploče koje su ne samo odlično napravljene nego posjeduju neke emocionalne kvalitete koje možda i ne vidimo kod epohalnih djela jer nas zaslijepi njihova svježina. 'The Spell' je primjer te male odlične ploče.



Sve što ovdje čujete već ste manje-više čuli u nekoj varijanti kod, na primjer Nicka Cavea, Tindersticks ili 16 Horsepower, a ni sami Black Heart Procession nisu debitanti. Iza njih je već četiri albuma od kojih je posljednji 'Amore Del Tropico' iz 2002. bio poprilično hvaljen. Unatoč tome ovo je odličan album, najbolji u njihovoj dosadašnjoj karijeri i to upravo iz onog razloga zbog kojeg sam promijenio mišljenje s početka teksta, a taj razlog je tako jednostavan - pjesma, dobra poštena pjesma, a mi glazboljupci na nju često zaboravimo jer nam oči zaslijepe svakakvi i bitni i nebitni detalji. 'The Spell' ima jedanaest sjajnih pjesama i iako se album u biti bavi ozbiljnom temom, kako intimne i emocionalne tako i globalne ovisnosti pojedinca o drugima, sve to ne bi ništa značilo da ove pjesme nisu tako dobre.



'Tangled' i 'The Spell' otvaraju album sa živošću dosad netipičnom za ovaj bend i osjećajem vezanosti za nešto veće od nas samih (ljubav ili opasna globalna politika SAD -a?; Paul Jankings ovdje i nije tako jasan, ali upravo u tome i leži dio ljepote ove ploče) dok 'Not Just Words' i 'The Letter' formom i možda jesu konvencionalne ljubavne balade, ali neka posebna ljepota ipak iz njih zrači - mislim da to možemo nazvati karizmom. I tako se te dvije vrste pjesama, lagano paranoidne žešće te prekrasne i krhke balade izmjenjuju do kraja albuma. U krajnjoj liniji za odličan album su potrebne odlične pjesme, a ovaj ih ima u izobilju.

Karlo Rafaneli
karlo@monitor.hr
12. svibnja 2006


Copyright © 1996. - 2006. Internet MONITOR
 
 
Online

Službeni sajt

Izdavač

MTV-jeva procesija

Artistički intervju