albumi.tjedna

prijašnji albumi


Glazba

Glazba home

Recenzije

Mlado Meso

Nikad čuo

MP3 singl

Monitor

Monitor home
Forum
Softwarez
Belle de Jour
Info Technology
Hrvatski Web
500 linkova
Link dana
Odigo
Nikad Čuo
Monitor u Vjesniku

e-mail

monitor@monitor.hr

Najružnije doba u znanoj povijesti čovjeka su osamdesete. The Osamdesete. Tisućudevestoiosamdesete. I, iskreno, kad arheolozi budućnosti budu sastavljali podatke o estetici tog vremena skužit će takav neukus da je meni već sad unaprijed neugodno. Nije da sam kriv, bogme sam bio i premlad da išta imalo mijenjam, ali samim tim što sam vidio svojim očima tu ružnoću, baš mi je neugodno. Mislim da će nam u obrani pomoći otklanjanje pozornosti rokokoom, jedno slično ružno doba. E sad, ovaj se revival osamdesetih trudim shvatiti ne kao odavanje počasti toj nesreći nego kao poboljšavanje i dorađivanje koliko je to moguće pa da barem donekle popravimo što smo ukenjali. I glazba osamdesetih je bila baš strašna, ali bogme se našlo vrijednih stvari - garaže i novog vala na početku, metala i noisea oko sredine do bujanja hip-hopa pri kraju, da nabrojim samo najveće. A ovo sadašnje izvlačenje garaže iz naftalina shvaćam i kao odavanje počasti, ali i dorađivanje modernim kerefekama. Produkcija im je sada bolja, zvuk bendova je otesaniji (šminkerskiji, da se prostije izrazim), a glazba je zaokruženija dodajom dijelova iz sveg i svačeg - punka, ska, metala, noisea, you name it! I, mislim, bez obzira na sve ovo, zvuči odlično!

Kad je sve krenulo prije ravno dvije godine s 'Is This It' bilo je jasno kao dan da slijedi val na kojem će surfati masa bendova koji su se raštrkali u milijardu pravaca. E, sad bi se ovi najveći od njih trebali polako preusmjeravati na svojim drugim albumima (ili drugim od početka revolucije). White Stripes su pomalo rubni bend i nisu baš kap u valu, Australci i Njujorčani se prijete da su snimili ne znam kako drugačije drugijence, a prvi su led probili Black Rebel Motorcycle Club objavivši 'Take Them On, On Your Own'. Prvi su im album bile zabavne pjesme nalik na više pop Jesus And Mary Chain i zapravo je poslužio da bend lansira ime i onda iskoristi priliku da napravi nešto vrjednije. 'Take Them On, On Your Own' je ogroman napredak San Francisco trojca. Zvuči složenije i zrelije, dorađeniji je, s više detalja, usmjereniji je i odlučniji, bolji je zvuk (iako su ga sami producirali), tekstovi i nisu nešto genijalni, ali su melodije zato opet blizu toga. Najbitnije je to što je bend proširio raspon utjecaja za koje je dopustio da se čuju ovdje- od Velvet Underground do Oasis, a i Sonic Youth su negdje na sredini.

Za razliku od masu albuma, pjesme s 'Take Them On, On Your Own' zvuče kao pjesme istog benda s istog albuma. Maksimalno su fokusirani (mada je album širi od prethodnika), svaka je pjesma skrojena do sitnice i svaka zaslužuje mjesto na ovom albumu sezone (dobro, kad bih mogao, izbacio bih im maloumnu 'Ha Ha High Babe') - od pumpastičnog otvaranja 'Stop', ubitačne himne 'Six Barrel Shotgun', akustične tugalice 'And I'm Aching', engleštine 'In Like The Rose' do trinaeste nesreće 'Heart & Soul' sa stihčugom «I don't think you care to know but you've taken my heart and soul».

Ovo su opaki momci (muškarčine se to kaže), odjeveni u crno, s prebačenom kožnom jaknom potrebnom da izraze stav bez da išta kažu, ali svejedno dižu srednji prst prema omiljenom neprijatelju ('US Government'). Taj bi mogao biti bilo tko drugi, ali sad su kao stvoreni za biti bijesan na njega. A šta je bijes drugo nego rock'n'roll?

Kruno Bošnjaković
kruno@monitor.hr
12. rujna 2003.

Copyright © 1996. - 2003. Internet MONITOR