![]()
e-mail
|
|
||||||
|
(Menart; 2003.)
Bolesna Braća uspjela su prodati svoj zajebantski film širokim masama na simpatičan način, tako da sam bio u situaciji njihov prvijenac snimati tetki na kazetu, da može slušati dok ide ujutro na posao. Ista ta žena ima klinku koja sluša 50 Centa. I staro i mlado pričalo je lovačke priče, kopalo nos i smijalo se debilnim forama, jer je sve izvedeno na ljudski i topao način, tako da je rijetko koga moglo posebno naživcirati, no opet rijetko kome mogla je ta glazba pružiti nekakvo posebno zadovoljstvo. Jednostavno, dobra i zdrava zajebancija.
U istoj brzini i na istom kolosjeku nastavljaju Dooks i Bizzo i ovdje. 'Looka i Borna' otvara album kako se i očekivalo; cinično, blesavo i napola smiješno. 'Tresi Guz' ističe se odmah kao favorit, produkcija sjajna, refreni odlični, posebno onaj sa ženskim vokalom. Uspio odgovor na znojne američke klupske sexy himne, valjda će i naša hladna raja prihvatiti to i zagrijati sebe i okolinu u nadolazećim zimskim vikendima. 'Restoran Bolesna Braća' je simpa, reperski flow ovoga dvojca tu malo podsjeća na Maajku, a vrlo dobra je i 'Telefon Faki'. Stvari s inozemnih gostovanjima možda su i najlošije ovdje, jer usprkos jakim imenima (Afu Ra i Sammy Deluxe među ostalima) narušavaju dobar flow albuma, te nakon šoranja zajebancijama i kretenizmom uleću nekakve ozbiljne rime koje iskaču iz konteksta ostatka albuma. Skitova ima brdo, neki su uspjeli, neki su nategnuti.
Ali dobar je album, zbilja je OK. Nikada nisam bio neki fan domaćeg hip hopa, ali ovo stavljam u plejer bez problema, nešto momci brbljaju, u prosjeku svakih 5 minuta se lagano nasmijem, a možeš i fino glavom u ritmu klimat. I neka još curice guzama zamašu u klubovima, sretni i Bolesnici i ja. Dugo se čekalo na 'Radio Fanfaru', no na kraju vjerujem da se fanovima čekanje isplatilo.
Mario Grdošić
|
|
||||||
| |
|
|
|
|
|||