albumi.tjedna

prijašnji albumi


Glazba

Glazba home

Recenzije

Mlado Meso

Nikad čuo

MP3 singl

Monitor

Monitor home
Forum
Softwarez
Belle de Jour
Info Technology
Hrvatski Web
500 linkova
Link dana
Odigo
Nikad Čuo
Monitor u Vjesniku

e-mail

monitor@monitor.hr

Jug SAD-a dao je svijetu jedan od najvažnijih oblika umjetnosti ikada, a koji će potpuno obilježiti moderno doba, ili još bolje, post-moderno doba - blues. Nakon što su bijelci crncima u SAD-u oduzeli slobodu, tako su im ukrali i njihov specifični glazbeni ventil. Taj blues se poslije, uz pomoć baš bijelaca, na kraju pretvorio u ono što se naziva rock. E, taj rock je dao derivat nazvan southern rock koji je na kraju izrodio meni najdraži glazbeni žanr - metal. Bendovi poput Black Sabbath, Blue Cheer i Motorhead su započeli revoluciju, dok su bendovi poput High On Fire i Bongzilla, a prije njih Sleep, Melvins, EyeHateGod i Cathedral to modernizirali.

Bongzilla je bend koji ne skriva svoje štovanje prema upravo Black Sabbath, no isto tako i jedne simpatične zelene biljčice koja je, čini mi se, jedini izvor inspiracije ovih mladića, što se može skužiti po samim imenima pjesama. A bogami nisu jedini u tome. Nakon brojnih 7-inčnih izdanja bend se skrasio na legendarnoj Relapse etiketi i za nju izdao i ovaj, svoj drugi dugosvirajući materijal. Za razliku od prijašnjeg 'Stash' albuma, ovaj materijal ima puno bolju produkciju - vrlo sočnu i bogatu. Bas frekvencije su turbo-nabrijane, onako, baš kako rokeri, to jest, old skul metalci vole. Glavna tema pjesama je i dalje marihuana - njeno uzgajanje, preprodavanje, i konzumiranje. I konzumiranje! I konzumiranje!! I konzumiranje!!! Na bilo koji način. Poslušajte samo 'Trinity (Gigglebush)'. Mislite li da su oni čudni zvukovi prelijevanje vode? Ne! Inhaliranje kroz bong? Vi to znate i bolje nega ja. Tekstovi su uglavnom o tome, ukoliko možete skužiti što čovjek pjeva. Vokal je i dalje vrlo zao, onako - jedem staklo, pijem benzin, povraćam lavu - znate već. A mjuza - rif do rifa do rifa do rifa, i ne znaš koji je bolji. Nekako mi je za sada najbolja 'Stone A Pig' sa svojim rifom, koji se, u raznim oblicima proteže kroz svih 10 minuta koliko pjesma traje. Niti ostale ne zaostaju.

Ovo je jedan od onih albuma, naravno ako volite ovaj žanr, koji se izliže u CD playeru. Ako niste, ne vjerujem da ćete izdržati više od desetak sekundi slušanja. Ako netko duže vrijeme slušate ovaj album, osjeća se vrlo psihodelična atmosfera, a kul je i to što se osjeti utjecaj boogie woogiea; zakon! Jedina, ali stvarno jedina zamjerka je bedilni kaver album. Ovaj je album skroz, ono, jak - i mislim da ih je vidjeti uživo opasno za uši i ostatak osjetila, što ćete uskoro moći i samo osjetiti jer se momci spremaju uskoro po prvi put otisnuti na europsku turneju, a možda svrate i do našeg "malog mista". Daj bože... Ili vraže... Hmm!?!

Saša Nužda
osamzica@hotmail.com
13. ožujka 2003.

Copyright © 1996. - 2003. Internet MONITOR