e-mail
albumi.tjedna
prijašnji albumi
Glazba
Glazba home
Recenzije
Mlado Meso
Nikad čuo
MP3 singl
Monitor
Monitor home
Forum
Softwarez
Belle de Jour
Info Technology
Hrvatski Web
500 linkova
Link dana
Odigo
Nikad Čuo
Monitor u Vjesniku
monitor@monitor.hr
(Hyperdub/Cargo; 2006.)
Iako je dub-step sestrinski žanr grimeu, razlika je poprilična. Grime želi prenijeti poruku i afirmira čovjeka, dub-step ne ide dalje od stvaranja okruženja i posve se izolira od čovjeka. Čak u svojoj hladnoći i sintetičnosti zvuči pomalo grubo, bespoštedno, kao oštrica noža. Grime puno duguje hip-hopu, garageu i jungleu, dok je dub-step u Burialovoj varijanti bliži pojmovima kao što su Leila, dark, Portishead itd…
Ovo je glazba nastala u klubovima, ali ovaj je album isključivo za slušanje na samo. Poželjno bi bilo da je glasno, pa čak i u zidovima ograđenom prostoru, ali ovo je ona vrsta albuma kojeg je najbolje doživjeti kad si sam. Vjerujem da bi walkman i slušalice po noćnim ulicama bili odlična kombinacija jer ovo zapravo nije toliko intimna glazba, koliko ona od koje se osjećaš izoliran od svijeta, uplašen i pritisnut. Izostanak vokaliste i instrumentalna podloga navode te da se ponašaš kao da je Burial pozornica, a ti jedini glumac na njoj. Od puno baseva i polubrzog ritma ulaziš u stanje živčane melankolije gdje na toj pozornici svaki pokret djeluje pretjerano umarajuće, a mirnoća psihotično. Možda bi zato najbolje iskustvo Burial bilo u auto dok si u pokretu i okružen zbivanjima, ali se zapravo uopće ne mičeš.
Grime je malo u nekim elementima ušao u mainstream kulturu, ali i toliko će biti prilično teško dub-stepu. Osim što nema neku zvijezdu da ga ponese, radi se samo po sebi o zvuku izolacije s čime je proporcionalna neprivlačnost masama. A opet, biti odvojen odavno nije zvučalo ovako privlačno.
Kruno Bošnjaković
Dub-step je kultura britanskih klubova i glavni smisao joj je ples pa vjerojatno zato još nismo čuli za neki dub-step album jer je dosad živio na pojedinačnim pjesmama. Jednako slabo poznat je izvođač koji se negdje u Londonu skriva iza imena Burial. Želja dub-stepa je stvoriti raspoloženje i kao instrumentalna glazba posve ignorira koncept čovjeka kao zvijezde, nego je njen glavni akter plešuća masa. Burial redefinira ovu teoriju svodeći svog subjekta s mase na pojedinca jer je njegov album prilično neklupski. Bez brzih pjesama, s puno izmjena ritmike i bez ijednog veselog trenutka može izazvati samo depresiju mase, a ne gibanje. Njegov pojedinac međutim nije osoba s licem, on je anoniman i bez identiteta, kao lice koje još nije dobilo oči, usta i nos.
kruno@monitor.hr
16. rujna 2006.
Copyright © 1996. - 2006. Internet MONITOR
|