Album.tjedna




albumi.tjedna

prijašnji albumi


Glazba

Glazba home

Recenzije

Mlado Meso

Nikad čuo

MP3 singl

Monitor

Monitor home
Forum
Softwarez
Belle de Jour
Info Technology
Hrvatski Web
500 linkova
Link dana
Odigo
Nikad Čuo
Monitor u Vjesniku

e-mail

monitor@monitor.hr

 

 
CAGE: 'HELL'S WINTER'

(Definitive Jux; 2005.)



Iz novog Cageovog albuma vrišti "ako si tipičan rap fan nemoj me slušati, ovo nema nikakve veze s tvojom tipičnom kolekcijom egocentričnog rapa". Zbog produkcije, gostiju i tema tekstova, 'Hell's Winter' je tipičan primjerak albuma koji se neće svidjeti tipičnoj rap publici, nego publici koja se ne obazire na žanrove. Kad zamišljam publiku na njegovom koncertu vidim onu koja bi došla na recimo Sagea Francisa ili Dälek. Nije da Cage ne djeluje reperski, ali osim toga što radi rap ništa drugo kod njega nije uobičajeno. No, glavni razlog zašto se on ne uklapa u mainstream scenu je taj što ne govori o stvarima koje je postigao nego o onima što ga muče, a to su dvije najproblematičnije stvari na planeti danas - država i obitelj.



Naravno da je naš Christian Palko imao problematično odrastanje. Gledao je svog oca kako mu tuče majku, morao mu je ubrizgavati heroin dok je još bio dijete i to čovjeku koji je iz vojske nečasno otpušten zbog preprodaje heroina. Proveo je vrijeme u ludnici, bio ovisan o heroinu i još koječemu, članovi obitelji su ga bacali jedan do drugog, a morao se boriti i s obiteljskom fotografijom na kojoj mu stoje nacistički preci. Sreća mu se osmjehnula kad je prepoznat kao bijeli rap vunderkind od velikih izdavača, čiji čovjek Eminem ga je jednom prilikom i dissnuo, no okrenuli su mu leđa jer je bio nadrogiran, pa se udomio u undergroundu. Iz tog vremena su krenule lijepe uspomene, poput druženja s Zev Love X-om, čovjekom koji će se poslije zvati MF Doom, rađanja kćerke, dobivanja kultnog statusa s pjesmom 'Agent Orange' koja danas spada u vrhunce zlatnog doba underground rapa, objavljivanja albuma s bendom Smut Peddlers, prvog solo rada 'Movies For The Blind' te supergrupe Weathermen.

Cage je do ovog albuma izgleda imao krivog izdavače jer je buknuo čim je izdao svoj prvi album za Definitive Jux. Tu ima malo elitizma zbog reputacije izdavača kao utočišta pameti i alternative, ali to je ponekad i slučaj. Kao u ovom slučaju. Što se tiče sreće Cage je ovdje staru damu najviše imao s producentima. Posebno mu se iskazao El-P koji je kao producent i mentor najzaslužniji za vrlo futuristički i spejsi zvuk na 'Hell's Winter', napredniji od svih južnih američkih i latino ideja zajedno. Ovo je sumirano u 'Perfect World', vrlo gruvi naelektriziranom komadu moderne plesne muzike. Nešto kao DFA meets Shaft u hip-hop izdanju. Znanje su ovdje još podijelili RJD2, Blockhead, DJ Pawl, Camu Tao, a najsenzacionalnije je pojavljivanje u 'Grand Ol' Party Crash'. Čim stoji featuring Jella Biafre u ulozi G.W. Busha riječ mora biti o fanatičnom američkom patriotizmu s dimom rata i tako nekako očekivano pjesma i prođe s motivom kokaina u Bibliji. Shadow je međutim vrlo sintetičan i velik, kao zaživjeli stiropor. Okej, osim što se bori protiv demona i bavi se suludom državom u kojoj živi, Cage ispada povremeno i glup ("kol'ko pijana treba biti da joj ga stavim u dupe"). No, većinom iz njega progovara razumni bijes i poznata vrsta promišljene rezignacije kao kad priča o svom starom ("Erratic then gone, I went from manic to calm/ Watching the yellow liquid drip back out of his arm"), svojoj prošlosti ("I lacked patience til I was packed with patients/ In a mental facility force fed all the wrong medication/ Prozac guniea pig but I don't feel bi-polar/ But got a folder that claims I am in a stack that reaches my shoulder"), odnosima ("she put the razor to her arm and dug so many gashes/I coulda wrote this song between all the slashes") i politici ("The opposite of congress must be progress").

Jedno od iznenađenja albuma je nekoliko neočekivanih gostovanja. Uz spomenutog Biafru, svoje je usluge ponudio boležljivi Daryl Palumbo iz Glassjaw i Head Automatica na jednom do pjevnih dijelova albuma gdje inače dočekaš neko pjevajuće žensko. Osim njih, na album su s neba pa u rebra sletjeli Matt Sweeney iz Zwan i James McNew iz Yo La Tengo; pa vi meni pričajte o interžanrovnosti. El-P i Aesop Rock kao MC-ji su na ovakvom mjestu bili očekivani.

Uspoređivanja s Mos Defom i svođenje na Def Jux filozofiju možda imaju malo smisla, ali davno netko nije iznio nešto ovako intimno i iskreno, a s toliko ponosa da počne djelovati kao vrsta tragičnog heroja kakav na kraju filma poželiš biti. Uz pomoć prvoklasne produkcije i manjak underground zvijezda imamo otkriće sezone.

Kruno Bošnjaković
kruno@monitor.hr
20. studnoga 2005


Copyright © 1996. - 2003. Internet MONITOR
 
 
Online

Izdavač

Iz vremena kad je rastao