albumi.tjedna

prijašnji albumi


Glazba

Glazba home

Recenzije

Mlado Meso

Nikad čuo

MP3 singl

Monitor

Monitor home
Forum
Softwarez
Belle de Jour
Info Technology
Hrvatski Web
500 linkova
Link dana
Odigo
Nikad Čuo
Monitor u Vjesniku

e-mail

monitor@monitor.hr

Ovo se zove iznenađenje! Svježe i originalno, dobro i iskreno. A još pred samo 30-ak sati molio sam kolegu da ne pišem ovaj album jer ne kužim što se na njemu zbiva. Nadao sam se izbjeći ovu obavezu recenziranja, ili barem odgoditi ju na neko vrijeme, dok ne pohvatam sve konce ovog albuma. Jer čini se da treba truda, za svaku dobru glazbu treba strpljenja…

Slušanje prvo: ne kužim ništa. Nekakav turbo-ludi hip-hop, lagano južnjački usmjeren, s brdom gospela, spiritualnih reminiscencija i suludih vokalnih akrobacija. Sve nekako nabacano po svuda, stvari aranžmanski izvan okvira svakodnevnog hip hopa, i što je najluđe, bez ikakvih skitova (izuzmemo li intro i outro).

Slijedećih par slušanja: neke stvari lagano izlaze iz zvučnika. Pjesmuljci 'The Art Of Noise', 'Living Again' i 'I'll Be Around'. Sve kao rođene za fini airplay na američkim radio stanicama. Zapažam i gostovanja jaka: Ludacris je tu, eto Timbalanda, a dva puta bome i Pharella. Izvršni producent je LA Reid. Hm, faca je neka taj Cee-Lo, ekipa je ovo za skinuti kapu.

Nakon negdje petog slušanja album ostaje u plejeru, a trenutno ide eto četvrti repeat za redom. Spomenuo sam već 'The Art Of Noise', samo ću dodati da je sjajna, razigrana i vesela, probija se van kroz zvučnike svojim optimističnim zvukom i u sekundi Cee-Lo postaje dežurna dobričina, veseljak, faca trenutka za mene. Idu stvari dalje, fino sjeda 'My Kind Of People', zabavne su nenormalne izmjene rima između domaćina i gostujućeg Ludacrisa u 'Childz Play', no sve je to samo kao zagrijavanje za pravu stvar. A prava, najpravija stvar za mene u ovom trenutku zove se 'Scrap Metal', najluđi komad pomahnitalog hip-hopa na koji možete naići ove godine. Ja nemam pojma koji je ovo pimpek: najbolji rap vokali na refrenu ikada, kitice nošene najtužnijom mini melodijicom u pozadini (kao da je isfučkana), a na kraju standardni clap hand zajedno sa zborom za lagani izlazak iz pjesme. I sve to stane u nešto više od 4 minute čiste klasike. Dobro da je pjesma debelo u drugom dijelu albuma, pa se ne mora Zeleni Cee-Lo truditi previše nadmašiti ju, jer se to ne može.

Tip je svjež. Čudan je strašno, i nije nešto na što nailazite svaki dan u konfekcijskoj ponudi umornog komercijalnog hip hopa. Izgledom i MC forama na trenutke podsjeti na Biggieja, a pohvale veće teško se u ovom trenutku dosjetiti. Ovo mu je drugi album, trk u trgovine po oba!

Mario Grdošić
mario@monitor.hr
9. travanj 2004.

Copyright © 1996. - 2003. Internet MONITOR