albumi.tjedna

prijašnji albumi


Glazba

Glazba home

Recenzije

Mlado Meso

Nikad čuo

MP3 singl

Monitor

Monitor home
Forum
Softwarez
Belle de Jour
Info Technology
Hrvatski Web
500 linkova
Link dana
Odigo
Nikad Čuo
Monitor u Vjesniku

e-mail

monitor@monitor.hr

Da u vrijeme nikad veće popularnosti hip-hopa čitave tri godine ne objavljuješ novi album nove zvijezde žanra zbilja je blesavo, a upravo to je Jive Records napravio bendu Clipse. Oni su još 2003. počeli snimati svoj novi album objavljen tek 2006., četiri godine nakon prvijenca 'Lord Willin'', što je u modernoj glazbi, a pogotovo hip-hopu ravno samoubojstvu. Na početku ovog perioda Clipse su bili rap zvijezde, otkriće majstora iz Neptunes, novo ime koje će održati kredibilitet hip-hopa, nešto uz što će hip-hop nastaviti živjeti zdravim životom. I onda - tri godine zavlačenja i odgađanja. U tom međuvremenu svašta se promijenilo. Neptunes više nisu tolike gube nego osrednji obrtnici a nekad dolazi i u pitanje postoje li oni više uopće, krovna kuća Jivea, Arista Records se raspao na dvoje, a bendova reputacija novih nada se ispuhala. Što znači da su Clipse praktično opet na početku.

'Hell Hath No Fury' govori o tom ogorčenju, očaju, nadanju, iščekivanju, razočaranju i onemoćalosti. Coldplay bi iz ovih predložaka napravili najglamurozniju soft-rock operu o plakanju, a Clipse su samo bijesni i ludi od želje da nekom pregrizu vrat. Jedina lakša stvar na albumu je posljednja pjesma, balada 'Nightmares' o paranoji i napadima panike. Ostatak je vrlo tvrdi hip-hop produciran isključivo od Pharrella Williamsa (iako su na CD-u potpisani Neptunes, ali Chad Hugo nije sudjelovao u ovome). Pharrell ne mari za današnju organsku produkciju prekrcanu soul i funk semplovima, kod njega su samo sint i računalo, što znači da je ovo sintetično i digitalno do bola. Svakih minutu podloga se sjeti da joj treba neka melodija i onda zasvira neka prejednostavna dječja melodijica, ali konstanta je ovdje hladni ritam i sipanje ljutih rima.

Ovo nikako nije glazba za klubove, za slušanje kod kuće zna biti previše gruba i sirova, što znači da bi najprikladnije mjesto bila ulica. Doslovce - asfalt, beton, cigla, blokovi. Ovo je muzika stvorena da se odbija od zidova i da je upija asfaltno tlo. Jer zvuči ujedno i jeftino i nakićeno, prljavo i industrijski, ali prije svega traži da je se dijeli s drugima. No, razlika od mixtapeova, kojima je ulica glavni smisao, osim u tome što se radi o službenom izdanju velikog izdavača s originalnim pjesmama, je i u tome što ne forsira album kao komplet nego naglašava svaku pjesmu pojedinačno i ne stapa se sve u sličnu cjelinu nego se osjete razile među stvarima, ali opet sve tvori vrlo kompaktnih sat vremena sirovog hip-hopa. Uz 'In Search Of...' N.E.R.D. ovo je najbolje što je Pharrell Williams radio, a za Clipse ovo označava nastavak tamo gdje su stali, što znači da je suvremenom hip-hopu danas puno bolje uz njih.

Kruno Bošnjaković
kruno@monitor.hr
25. sijeènja 2007.

Copyright © 1996. - 2007. Internet MONITOR