albumi.tjedna

prijašnji albumi


Glazba

Glazba home

Recenzije

Mlado Meso

Nikad čuo

MP3 singl

Monitor

Monitor home
Forum
Softwarez
Belle de Jour
Info Technology
Hrvatski Web
500 linkova
Link dana
Odigo
Nikad Čuo
Monitor u Vjesniku

e-mail

monitor@monitor.hr

U situacijama kad čujem neku jako dobru glazbu veliki dio ostale glazbe koju slušam učini mi se totalno suvišnim, trenutačnim pa čak i pomalo glupim. Upravo to mi se dogodilo s Clouddead. Čim sam ih stavio u plejer zaključio sam da to neće biti još jedan u redu albuma, nego nešto posve drugačije, a kad je prva stvar već pomalo poodmakla proletjela mi je misao da se možda radi o još jednom od albuma koji imaju udarnu prvu stvar dok se ostatak kači na početak. Ljudi moji dragi - ne; uopće. Od početka do kraja, od glave do pete - glazba, produkcija, glasovi, atmosfera - ovdje sve valja. Zapravo ne da valja, nego je - zakon. I svijet je puno ljepše mjesto jer su u njemu Clouddead, a meni je život puno ljepši jer u njima uživam (mada su depresivci, ali to zbilja ne bi trebalo smetati nikoga tko voli slušati glazbu. Uostalom to što su jako mračni podudara se i s njihovom kvalitetom koju se jednom rječju može iskazati kao - mrak). Što se faktografije tiče, znajte da Clouddead čine tri Amerikanca iz Kalifornije umjetničkih imena Odd Nosdam, Why? i Dose One koji su pak i dio umjetničkog pokreta Anticon, a što je zaista bitno, sva su trojica poprilično bjelkasta. Ne želim sugerirati da najbolji hip hop rade bijelci, ali bogme nisu za zanemarit, ni slučajno.

Kad bih baš bio primoran pronaći nekakav žanr za Clouddead onda bi najbliže bilo okarakterizirati ih kao mračne avangardne hip-hopere, s puno eksperimentiranja i neobičnosti - samo ću vam napomenuti da su semplirali ‘Nights In White Satin’, ali i mikser za kuhanje koji zvuči poput motorne pile. Moderni definitivno jesu, no, da vas ne obeshrabrim moram reći da nije riječ o neslušljivom forsiranju najnovijih tehnikalija i produkcijskih mogućnosti, nego o nečemu posve drugačijem i inovativnom, ali i običnom na način da je gotovo nevjerojatno kako nitko nije prije napravio nešto slično. Što je obično i slučaj kod većine genijalnosti ili barem sjajnih stvari. Unatoč svoj inovativnosti Clouddead ipak sjedaju u uho i na prvo slušanje kad će vam se svidjet ili nikad. Ne nedostaje im ni najljepša stvar u glazbi - melodija, i to pregršt finih. Možda bi kao kompliment mogao poslužiti i podatak da su se Clouddead svidjeli ljudima koji ne vole hip hop, a ako ga vole jako su izbirljivi i ne idu dalje od graničnih pojava organskog hip-hopa.

E sad, kulturno bi bilo nabrojati koju pjesmu što je u ovom slučaju zaista upitno ima li smisla. Jer, o čemu se radi? Ovaj je album sazdan od šest prijašnjih EP-a (objavljenih na pločama) od kojih je svaki imao po dvije pjesme, pa ih album ima dvanaest. Međutim, po dvije pjesme s istog EP-a zovu se jednako pa album ima šest parova naziva za dvanaest pjesama koje su međusobno naravno drugačije. I ne samo to, nego se svaka pjesma unutar sebe razlikuje, toliko da počne, u sredini zvuči kao da završava, posve se utiša i onda počne jedan totalno drugačiji dio. Mada je to još uvijek jedna te ista stvar.

Šta da vam kažem? Ni slučajno se ne libim reći da Clouddead stoje uz bok (ili preciznije, sada zauzimaju mjesto) Cypress Hill, sa svježinom kojom je zračio DJ Shadow dok je bio aktualan. E, ali Clouddead nisu prvenstveno ni pjesme, ni album, ni melodije i ritmovi - oni su doživljaj. Majke mi!

Kruno Bošnjaković
kruno@monitor.hr

Copyright © 1996. - 2000. Internet MONITOR