albumi.tjedna

prijašnji albumi


Glazba

Glazba home

Recenzije

Mlado Meso

Nikad čuo

MP3 singl

Monitor

Monitor home
Forum
Softwarez
Belle de Jour
Info Technology
Hrvatski Web
500 linkova
Link dana
Odigo
Nikad Čuo
Monitor u Vjesniku

e-mail

monitor@monitor.hr

Od roditelja, institucija, političara, dušebrižničkih udruga, predstavnika žena, homoseksualaca i ljudi ograničenih shvaćanja, Eminem je jedan od najomraženijih ljudi na svijetu i najomraženiji glazbenik, u svakom slučaju. On je s druge strane od publike jako dobro prihvaćen, prodaje milijune primjeraka albuma, bankovni račun mu se deblja (ali svjedno i dalje živi u Detroitu i vozi svog Forda) i sve je popularniji. Imati takvog čovjeka u bendu je više nego jack pot. D12 (možete ih zvati i Dirty Dozen), su dakle detroitska šestorka (pet crnaca: Proof, Bizarre, Kon Artis, Swift i Kuniva + jedan bijeljo - Eminem), ovo im je prvi album, a za razliku od drugih debija ovaj je odmah privukao pozornost, zbog Eminema, naravno, no, na svu sreću album uopće nije loš, naprotiv, sa svakim novim slušanjem sve mi je bolji, a evo upravo brojim otprilike petnaesto. Doduše, Eminemovi fanovi možda neće biti toliko oduševljeni jer ovo nije novi album njihovog omiljenog zlice nego album benda kojeg je Em član, iako reference na njegove radove nisu rijetke. Od samog dizajna kavera, na kojemu je za nazive pjesama korišten isti font slova kao kod 'The Marshall Mathers LP', pa do intra u album - 'Public Service Announcement' kojeg čita isti tip kao i na 'The MM LP', tu je i legendarni diskografski sroljo Steve Berman, no što se tiče glazbe tu sličnosti nisu pretjerane, ali ima ih; dovoljno. Kao prvo 'Devil's Night' nije producirao Dr. Dre, nego Eminem sam, a Dre mu je nešto sitno pripomogao. Osnovna je razlika ipak ta što se ovdje radi o puno više underground glazbi, s puno više crnačkog "štiha", znantno manje keči melodija nego kod Eminemovih solo izdanjana, no stari Marshall je ipak tu i D12 ne može ne-nalikovati na njega. Što naravno nije problem nikome tko voli dobru pjesmu…

Kako bolje osvrnuti se na provociranja raznih ekipa kojima smetaju Eminemovi tekstovi nego reći jednostavno 'Shit Can Happen'? Prva pjesma, jednostavan stav, nema tu puno mudrovanja. Osim toga, nastavak na ovu pjesmu je priča 'Pistol Pistol' o tome kako Em ne izlazi nikamo bez pištolja (na što prastari Charlton Heston uzvikuje "hell yeah!"). Na ovu se tematiku "s ruba društva" nastavlja i 'American Psycho', četverominutni komad glazbe namijenjen da se uz njega čovjek smrzne… Bizarnosti na 'Devil's Night', naravno ne nedostaje, uz recimo Bizarrea (kako prikladno!) koji prdi u jednoj međupjesmi dok zavodi djevojku i hoće da ga ona poljubi, dok se ona pita gdje! I odmah nakon toga ista žena u 'Nasty Mind', nakon što "muškarčine" otpjevaju "What is on your nasty mind? / Don't you wanna get fucked from behind? / They treat me like a dirty slave" dražesnim glasićem ponavlja za njima "Nasty mind", "Dirty slave" i "From behind", kao da se radi o dječjoj pjesmici.

Naravno, lijepo je čuti Eminema, ali čovjek se pokazao kao prijatelj i nije uzurpirao cijeli album za sebe, nego je sva ekipa sudjelovala u pisanju pjesama, pojavljuju se svi od reda u njima, no nije se u glazbi moglo bez referenci na Slim Shadyja i njegova dva dosadašnja izdanja. U 'Nasty Mind', recimo, pa u mlađem bratu 'The Real Slim Shady' - 'Ain't Nuttin' But Music' u kojem Eminem širi svoj crni popis; tu su Britney za koju kaže "Britney just kissed Justin / She just fucked Ben / Got tit fucked and dick sucked him / If Affleck can get his ass licked how come I cant / Shit god damn bitch, im rich", da, ne mogu novci kupiti Britneyinu ljubav. Okomio se mladac pomalo i na Everlasta i DJ Lethala, na NSync, Backstreet Boys, Whitney Houston, Bobbyja Browna i kasnije na bišvše prijatelje iz Limp Bizkit u bonus pjesmi rezerviranoj samo za njih…Eminem u staroj formi. Puno je buke podigla pjesma o drogiranju, 'Purple Pills', kao da, recimo, Dylan nije prije sto godina pjevao o kokainu pa mu nisu zabranjivali vize, ali eto, kad je netko dežurni krivac… Da, ova umorna pjesma jest mala enciklopedija i panegirik svih postojećih droga, ljudi ih vole i to je to. Drogiraju se oni, kao i milijuni drugih Amerikanaca - crnih, bijelih, bogatih, siromašnih, uglednih, neuglednih… Dva ključna stiha koja dosta dobro opisuju ovaj album su iz 'Fight Music'. Prvo Bizarre veli "You know why my hands are so numb? (No) Cuz my grandmother sucked my dick And I didn't cum (Oh) Smacked this whore for talking crap (Bitch) So what if she's handicapped (What?) The bitch said Bizarre couldn't rap I fuckin Hate You I take your drawers down and rape you While Dr. Dre videotapes you" i drugi, Eminemov "If I could capture the rage Of today's youth and bottle it Crush the glass with my bare hands and swallow it And spit it back in the face of you racists And hypocrites who think the same shit but don't say shit You Liberaces, Versaces and Nazi's watch me Cuz you figured you got me and this hot seat You motherfuckers wanna judge me cuz you're not me", jep momak, samo im reci! Album zatvara melodična dvojka - 'Devil's Night' i 'Revelation', svojevrsne himne sa sirotinjskih ulica, ali i posveta onima koji su iza zaključanih obiteljskih vrata doživljavali svakojaka sranja.

S jedne strane bilo je razumljivo očekivati da D12 bude grupna inačica Eminema i, mada sličnosti naravno ima, ovaj je bend ipak nešto drugo, drago mi je reći. Glazba je puno teža, manje dopadna na prvo slušanje i vrlo malo pop. No, sjajni tekstovi (ništa prepametno, nego stvarno), dobre podloge i fina produkcija zaokružili su 'Devils' Night' u skroz dobar komad nezavisnog fajterskog hip-hopa.

Kruno Bošnjaković
kruno@monitor.hr

Copyright © 1996. - 2000. Internet MONITOR