![]()
e-mail
|
|
||||||
|
(Ipecac; 2002.)
Alternativni hip-hop (onaj koji se na MTV-ju pušta samo da bi se dokazala neka razina programa) je isto tako živ, a s obzirom da nam je svijet sve manji nije toliko ni nedostupan. Od onih kompromisnijih alternativaca koji šuruju s velikim izdavačima (Blackalicious, Dilated Peoples) pa do onih udaljenih miljama od svih korporacija (Clouddead; uvijek je lijepo sjetit se takvih veličina) dešavaju se prodori u nečuveno tolikim intenzitetom da bi se na idejama jednog albuma dalo izgraditi čitave podžanrove. Ali promjene se kotrljaju i prošlomjesečna avangarda postaje opće mjesto. U tom su nizu i Dälek, američki bend s istočne obale, šokantno originalan i dobar te jedan od onih zbog kojih na pitanje "pa otkud im je ovo palo na pamet" nikad neće biti definitivno odgovoreno.
Okosnicu benda čine čovjek imenom Dälek, zatim Oktopus i Still, a jedna od zanimljivosti je ta što ih je objavio Ipecac, izdavačka kuća Mike Pattona iz Faith No More, poznata po rasađivanju vrlo čudnih, pretežito gitarskih pojava. Dälek su isto tako jedan od graničnih bendova za koje bi valjalo skovati nove žanrovske odrednice, ali to bi se ionako odnosilo samo na njih pa je bolje pamtiti ono najbitnije - Ime Dälek (što god pod milim bogom ono značilo). Ono što oni sviraju na svom drugom albumu 'From Filthy Tongue Of Gods And Griots' moglo bi se nazvati industrial hip-hopom tri-hopastog ozračja kojeg se pušta na ulazu u osmi krug pakla (iz devetog su ih izbacili jer su iziritirali sotonu). Iako imaju zlu distorziranu gitaru u nekolicini pjesama, pa i nešto nalik na sitar u jednoj ('Tramled Brethren') okarakterizirat ih kao rap-metal bilo bi svetogrđe, ali nagađam otkud bi ostarjeli Cypress Hill mogli iscrpsti ideje za novi album.
Najbolje što Dälek rade je - nered u glavi. Prvo ispremiješaju moždane elektrone repetitivnom hip-hop bukom, a onda ih tako osjetljive premažu uznemirujućim mislima poput one "Who you pray to, my god, the black god / Who you pray to, my god, the brown god / Who you pray to, my god, the white god / You reaction's kind of odd for a kid who loves to nod" u otvarajućoj 'Spiritual Healing', ili s "Black smoke rises to a heaven I do not know / Slowly gaze to take in our sorrow" u 'Black Smoke Rises'. A ima pri kraju albuma i neorokerska balada 'Forever Close My Eyes' gdje momci pokažu toplu stranu ("My yesterday's don't matter now, they're gone / Your careless expression left my wrists torn / Yesterday's don't matter now, you're gone / Shattered glass of empty bottles cut my palms").
Hip-hop revolucija je jedna od onih koje treba biti dio, jer ona ne jede svoju djecu nego nedonoščad. Dälek su zvuk budućnosti koji će uskoro postati temeljac jer već idući mjesec pojavit će se novi bend kod kojega se (opet) nećemo moći čudu načuditi.
Kruno Bošnjaković
|
|
||||||
| |
|
|
|
|
|||