| |
DÄLEK: 'ABSENCE'
(Ipecac; 2005.)

„Bleak circumstance led masses to only want to dance/A bastard child of Reaganomics posed in a B-Boy stance“.
MC Dälek (čitaj dialek) i njegova dva suputnika, producent Oktopus i DJ Still rade glazbu koja upravo odgovora okolnostima o kojima govore stihovi 'Distorted Prose' koji i otvaraju album - na nju se može plesati, ali to baš i nije preporučljivo s obzirom na njenu formu i sadržaj.

Svi koji su vidjeli bilo koji od tri nastupa Dälek u Zagrebu znaju da u hip-hopu nema ni približno sličnog benda. Jednostavni i konstantni distorzirani beatovi testiraju izdržljivost membrana zvučnika i stvaraju idealnu podlogu za majstorski orkestriranu buku kojom upravlja Still uz pomoć gramofona priključenih na gitarsku pedalu, a kroz sve se to probijaju rafali Dälekovih rima. Ono što je ovdje doista bitno jest da ta jedinstvena mješavina ni u jednom trenutku nije dosadna, a da ono što se na površini čini kao gola buka otkriva pažljivijim slušanjem bogate slojeve zvuka pa čak i melodije.

'Absence' je nasljednik hvaljenog 'From Filthy Tongue of Gods And Griots' i ne nudi neki pretjerani odmak, ali predstavlja kohezivniji i brutalniji zvuk benda, što je Dälek u jednom intervjuu objasnio činjenicom da su vremena teža pa je stoga i album teži. Ovdje nema istaknutih vrhunaca ni ekstrema kao na prethodniku, ali se zato, osim u dva ambijentalna instrumentala, ne nudi nikakav predah nego bend beskompromisno gazi sve pred sobom. Malo toga Dälek veže za pravila današnjeg hip-hopa. Glazba je bučna i mračna, gostiju nema, svu produkciju rade Oktopus i Dälek, a u tekstovima nema ni droge ni seksa, dok se nasilje spominje samo u negativnom kontekstu neizbježnom za današnje društvo. Malo toga u njemu Dälek vidi pozitivno, kulturu iz koje je potekao smatra izdanom i korumpiranom, a svijet uništenim i trulim.

Glazbeni dio svoju snagu crpi od različitih uzora od kojih su jedino Public Enemy i Disposable Heroes of Hiphoprisy u domeni žanra, a ostali sežu od avangarde, grind corea do shoegaze heroja My Bloody Valantine koji ovdje dobivaju direktnu posvetu u prekrasnoj Ever Somber.
I za kraj, za ilustraciju Dälekovog stila govori par njegovih misli o religiji: „Opiate masses/Knowledge kept backwards/Religion organized gave rise to ill factors:
Genocide from Genesis to last chapter/Concealed the fact the man Jesus was Black(er)
Manipulated mental/Misguided myths/You pray to crossed sticks and nails through each wrist/Discard that true gift/Truth still elusive/These priests can't even see their own diseased fraternity/So fuck that sour wine and stale wafer/Your pale portrait of a hippie could never be my savior“.
Jedan od rijetkih bendova koji ne pokušava prodati muda pod bubrege.
Karlo Rafaneli
karlo@monitor.hr
2. ožujka 2005.
Copyright © 1996. - 2003. Internet MONITOR
|
|
|