albumi.tjedna

prijašnji albumi


Glazba

Glazba home

Recenzije

Mlado Meso

Nikad čuo

MP3 singl

Monitor

Monitor home
Forum
Softwarez
Belle de Jour
Info Technology
Hrvatski Web
500 linkova
Link dana
Odigo
Nikad Čuo
Monitor u Vjesniku

e-mail

monitor@monitor.hr

Moram vam priznati da me u zadnje vrijeme užasno malo glazbe inspirira u svakodnevnom životu. Ne sjećam se da je tako nedavno postojao album koji bi me tjerao naprijed, udahnuo mi svu ljepotu glazbe koja ispunjava svijet. Uzmimo, recimo, taj moderni metal - većina bendova se pretvorila u dosadne pop proizvode bez srca i duše. Staviš album, zapiči ti se od početka do kraja u jednom dahu i sve zapamtiš iz prve, no nemaš baš često potrebu slušati ispočetka. Systemi su nedavno imali dva super pop albuma, a plus s još desetak bendova oni čine interesantnu stranu nu-pop-metala. No, svi oni zajedno nikad, ali baš nikad nisu imali ono što imaju Deftones. Izlaskom ovog albuma ljeto mi se naglo uljepšalo. Ja sam vam od onih ljudi koji neko lijepo razdoblje u životu pamte po super albumu i po tome što su radili kad su jedan takav slušali. Od 'Lateralus', bilo je vrlo vrlo sušno razdoblje. Pojavio se odličan N*E*R*D koji me je pogodio na pravo mjesto, no od onda ništa.

Ponovno nakom dugo vremena ustajem ujutro uz glazbu, pravu inspirirajuću glazbu. Vidjet ćemo kakvo će biti ovo ljeto. Mislim, ima zbilja puno, puno dobrih albuma i bendova, nije u tome stvar, no uz nove Deftones se ponovno osjećam zaljubljen u glazbu; znate onaj predivan osjećaj ushićenja i radosti?!

Idemo ispočetka, stavio sam taj CD u liniju i čekao s nestrpljenjem prvi ton bilo, bilo čega... Prva se pojavila lagano distorzirana gitara, par akorda, stanka i onda.... buuuum, vožnja je počela. Chino se vratio sa odmora i u klasičnoj je formi, zasjenio je odmah fora tekstom ("While the animals make their way to the crowwwwddddd....." šta li to opet znači Chino?), novom fintom vrištanja - 'Hexagram' je u kući. Koja safari pjesma! Nakon nje upada 'Needles And Pins', malo u điru 'My Own Summer (Shove It)', i plešemo već na veliko. Stiže singl 'Minerva', u glavi mi je predivan Star Wars spot iz pustinje, a pravi pravcati bend od krvi i mesa svira nakon dugo vremena u tom mom televizoru - ljudi imaju gitare, palice, bubnjeve, stalak za mikrofon, vole=mrze, nešto ih boli, stvarni su, jeli su te hamburgere, polu-žedni su, osjetiš da im pustinjski vjetar ulazi pod kožu. Metal i rock svijetu, gledaj i samo gledaj jer se to naučiti ne može, kamera to ne može izmislit! "God bless you all.....[YOU DEFTONES]...Bum, bum, bum, bum...".

Kod 'Good Morning Beautiful' smo već totalno zaljubljeni, budimo se u motelu i idemo po pizzu za kasni ručak, nemamo problema, život je ipak lijep. Mogao bi to biti sljedeći singl. No, ako je do sada na albumu bilo naznaka romantike, u 'Deathblow' ona dobiva svoj puni oblik. Chino po stoti put svojim glasom i melodijom potiče ljude da budu zaljubljeni, pa makar i patili. 'When Girls Telephone Boys' vraća nas na 'Around The Fur', no tu dolazi i najopasniji rif do sada u njihovoj karijeri; nekim dečkima ne trebaju maske i opasna spika da stvore atmosferu vrijednu strahopoštovanja. Već je sedma pjesma i s prvim tonovima 'Battle Axe' opraštate im potpuno što su toliko dugo izbivali. Šta bi neki veliki bendovi dali za najmanji dašak ovog ugođaja. Sad mi kroz glavu prolaze bendovi od Papa Roach do najnovijih Unloco. Svi oni na papiru imaju veće hitove, no kad čuješ samo jedan ton ove pjesme podsjetiš se da to za vrijednost glazbe ništa ne znači. Na 'Lucky You' Deftones se po prvi put prepuštaju nečem njima potpuno novom. To je pjesma bjorkovskog ugođaja, pomiješana sa američkom hi-tech kulturom. Max, Soulfly, Sepultura i prijatelji su jako zadovoljni s 'Bloody Cape', to je ta kultura samo s još smrtonosnijom produkcijom. Nakon nje uzimamo kratki predah, dolazimo do najintimnije pjesme na albumu, potpuno smo opušteni s mislima prema voljenoj osobi, 'Anniversary Of An Uninteresting Event' ulazi nam u pore i potpuno smo omamljeni...

Na žalost, došli smo do kraja, red je da se još jednom po posljednji put kaznimo i opteretimo svoj um ljepotom i težinom ovog velikog benda. I sve je tako sudbonosno i lijepo, nakon četrdeset i tri pjesme na ovoj posljednjoj četrdeset i četvrtoj 'Moana' shvaćamo da su oni Tool nu-metala, Korn im ponovno kao i uvijek pušu u leđa, dobili smo nove stare kraljeve, pozdravljamo se s njima i do ponovnog viđenja. A sada idemo ispočetka, ponovno i još jednom, jer još je toliko toga....... Album godine.

Tvrtko Barišić
tvrtko@monitor.hr
23. svibnja 2003.

Copyright © 1996. - 2003. Internet MONITOR