albumi.tjedna

prijašnji albumi


Glazba

Glazba home

Recenzije

Mlado Meso

Nikad čuo

MP3 singl

Monitor

Monitor home
Forum
Softwarez
Belle de Jour
Info Technology
Hrvatski Web
500 linkova
Link dana
Odigo
Nikad Čuo
Monitor u Vjesniku

e-mail

monitor@monitor.hr

U navali pijanih neo-punk retro-rock bendova fokus ljudi otišao je u pravcu osrednjih pojava malog značaja i prosječne glazbe, a pod nosom nam se zbivaju velike stvari, koje ne smijemo (opet) propustiti. Zato treba u CD trgovinama zaobići The Vines i svu tu ekipu s "the" ispred imenice u množini, pa pronaći vrijedne stvari koje nisu retro nego se nastavljaju na tradiciju poznate glazbe, i nisu reciklatori nego kreativci originalnih ideja. Zato mi se srce lomi kad vidim koliko neprimijećene prolaze prave vrijednosti, a dobro prolaze bendovi koji ne nude ništa više od utočišta poznatih zvukova. Jedan od bendova - žrtava krivo usmjerene pažnje je Desaparecidos, moćna i svježa komadina modernog rokijanja i razlog zbog kojeg jedna poprilično poznata punk forma može i danas zračiti svježinom. A, dobro, i van Gogh je za života prodao jednu sliku; za jadne pare.

Desaparecidos su peterac iz američke države Nebraske, a frontmen im je 22-godišnji Conor Oberst, čovjek koji inače predvodi bend Bright Eyese, melankolične i intimne folk rockere. Za razliku od njih, Desaparecidos imaju (zdravi) punk stav i sviraju indie rock s malo modenog punka kakvim su se hvalili At The Drive-In i još uvijek to rade ...And You Will Know Us By The Trail Of Dead. Oberst je prvi album Desaparecidos napunio svojim stavovima o društvu, točnije korporativnoj kulturi zapada. Sve bi to bilo premalo pa i preuobičajeno da njegov bend nema premoćan bombaški razuzdani bubanj i gitare prema kojima je motorna pila najobičnije perce. Tako netendenciozno, ali sirovo naoružan krenuo je u pohod 'Read Music/ Speak Spanish' iz kojeg se vratio s pola sata i devet pjesama, zvijeri indie-rock post-punka koje su zavrijedile da ih se uspoređuje i s Pixies.

Cijeli koncept 'Read Music / Speak Spanish' je baziran oko gradnje (vjerojatno izmišljenog) stambenog naselja u Omahi, dopuštajući domu slatkom domu da bude metafora svog tog zapadnjačkog potrošačkog društva u kojem "više nema umjetničkih formi, nego samo kapitalizma". To konzumentsko društvo nudi površnost, privremenu privlačnost i blijedu ljepotu ispod kojeg je duboka šupljina i totalni besmisao, nasuprot stvarima koje imaju smisla i dubinu, ali su naoko neprivlačne ili barem dosadne. Tako barem tvrde Desaparecidos koji uz takve tekstove rade iznimno zabavnu glazbu (pjevnu, melodičnu, plesnu, uzbudljivu, izazovnu) načelno privlačnu svakom slušaču. Oni ispod takve površine suptilno serviraju pomalo i kontraverzne poruke čega je krajnji rezultat pametna zabava; što je poprilično puno za dobiti u životu. Bez ikakvog inzistiranju na ritmu i rimi, Oberstovi tekstovi su više prozni - mali eseji o zapadu koje on, takve neritmične, uspijeva zaodjenuti u zarazne melodične i energične minijature od dvije-tri minute. Od početka s 'Man And Wife, The Former (Financial Planning)', preko nuklearne 'Manana', turbo-ironijskog bijesa u 'Greater Omaha' pa zatim 'Man And Wife, The Latter (Damaged Goods)', koja svu prazninu muško-ženskog odnosa baziranog na imovini sažima s "Want to bury me under a mound of shopping bags /... / I'm a bill you pay / I'm a contract you can't break / It's like under water or an endless escalator", redaju se pop bombe sa k'o kuća čvrstim stavom. Ne sjećam se benda koji je išao izravno i jasno kritizirati same osnove naše domovine, a Oberst bez ikakve dlake na jeziku u 'Happiest Place On Earth' recimo progovara "...The bombs burst in the air / There was a city once now nothing is there / Our freedom comes at their expence" dok ga prati milijun decibela iskrene srdžbe. Fora je u tome što je Oberst svjestan da je on dio i krvopija društva o kojem pjeva - "Now you emptied your heart to fill your bank account / Well I should talk / I'm just the same / You can buy my records down at the corporate chain".

Zaključak je vrlo jednostavan - ovo su problemi sadašnjosti i ovo je muzika sadašnjosti za ljude budućnosti. A muzika nas može oblikovati samo onoliko koliko joj dopustimo...

Kruno Bošnjaković
kruno@monitor.hr
12. kolovoza 2002.

Copyright © 1996. - 2000. Internet MONITOR