albumi.tjedna

prijašnji albumi


Glazba

Glazba home

Recenzije

Mlado Meso

Nikad čuo

MP3 singl

Monitor

Monitor home
Forum
Softwarez
Belle de Jour
Info Technology
Hrvatski Web
500 linkova
Link dana
Odigo
Nikad Čuo
Monitor u Vjesniku

e-mail

monitor@monitor.hr

Jedna od najljepših stvari kod glazbe je istraživanje - istraživanje žanrova: starih, novih, neobičnih, blesavih, popularnih, nezavisnih, loših, dobrih; ali i istraživanje samog proizvoda - albuma….

Posvuda se nađe vrijedne glazbe, karika u lancu evolucije glazbe i nikad dovoljno populariziranih bisera. Tako i ogromnu nezavisnu američku glazbu možda jedino zbilja razumiju i poznaju tek rijetki ljudi iz Amerike kojima je ona puno dostupnija nego nama, a i to je njihova domovina i njihov proizvod. Tako do nas stiže tek manji dio onoga u čemu oni tamo uživaju, ali volim vjerovati da je ono što do nas stigne ono najbolje, odnosno probrani vrhunac onoga što se preko bare nudi. Tuga me svejedno hvata kad s odmakom od nekoliko godina položim svoje uši na nešto izvrsno, i, mada mi i tada bude ta muzika dobra, shvatim da bi mi u vremenu njenog objavljivanja puno bolje sjela kada bi mi bila i puno impresivnija zbog sasvim sigurno boljeg uklapanja u moju ondašnju svijest o glazbi jer se uklapa u trenutak, otvara nove forme, a i kopirante koji slijede lakše je prozreti.

The Dismemberment Plan su moje još jedno malo otkriće mada njihovi CD-i kruže među ljudima koje poznajem, ali nekako su me uvijek zaobilazili. I sad, da ne budem suviše tragičan treba priznati kako nije riječ ni o čemu nevjerojatnom niti imam napade suicidalnosti zbog propuštenga, ali, eto, žao mi je što ih prije nisam čuo, jer bi mi njihov 'Emergency & I' puno bolje sjeo prije dvije godine kada je objavljen. Ali zato je novi 'Change' uskočio u moj CD plejer i uvjerio me da se radi o novom razlogu za veselje.

Ova simpatična četvorka iz Washingtona osnovana je na Staru godinu 1993., svira alternativnu gitarsku glazbu, istovremeno melodičnu i ozbiljnu s blagim, diskretnim punk utjecajem koji se defintivno više iskazuje u bendovom stavu i tekstovima nego u samoj glazbi, čime je neizbježna paralela sa sugrađanima im Fugazi, no ovi su znatno popastičniji. S druge strane, zbog opuštenosti kojom zrače, podsjećaju na Pavement. Zapravo bi ih se moglo usporediti sa milijunima drugih, ali ono što je važno je da su DP super i imaju dušu. Jedan im je veliki plus u tome što s jedne strane postavljaju visoke ciljeve, ali su im sredstva skromna, čak i autoironijska, pogotovo kad u 'Superpowers' kažu "I guess you could call it superpowers/but no-one is going to save the world with what I've got".

Kao što je bilo potrebno istraživanje da bih došao do njihovih CD-a, tako je istraživanje po ovom, bendovom četvrtom albumu bilo potrebno da bi mi se svidio pa da bih ga i shvatio. Okej, ovo i dalje spada u kategoriji pop glazbe, ali ne one koja puca na prvu loptu (pa tek s vremenom proničem u ljepotu 'The Face Of The Earth', 'Superpowers', 'Come Home' i 'Secret Curse'). Nema ni instant melodijice, nego je riječ o malo složenijih 11 pjesama zbog čega mi je svako sljedeće slušanje bogatije, zanimljivije i na kraju krajeva, album mi se sve više i više sviđa. A tko zna gdje će nam biti kraj?

Kruno Bošnjaković
kruno@monitor.hr

Copyright © 1996. - 2000. Internet MONITOR