| |
DIZZEE RASCAL: 'BOY IN DA CORNER'
(XL/Dallas; 2003.)

Zadnjih godina Mercury nagrada nekako promašuje bit. Prošle ju je godine dobila Ms Dynamite, simpatična cura sa simpatičnim albumom, no pored nje je harao heroj dvijetisućedruge, Mike Skinner, a.k.a. The Streets s nevjerojatnim albumom. Prije toga nagrađeni su PJ Harvey, a prethodno Badly Drawn Boy, koji također rade krasne, ali preobične staromodne pjesme, pa se takvim nagrađivanjem neistinito poručilo da ništa bolje i modernije ne postoji na cijeloj kugli zemaljskoj. Ove godine nepravda je ispravljena - nagradu je dobio Dizzee Rascal za svoj prvi album 'Boy In Da Corner', istinsku i sirovu urbanu priču premazanu preko zvuka novog tisućljeća. A do naše nemoderne i glazbeno umrtvljene državice došao je zahvaljujući Mercury.
Dizzee Rascal je 19-godišnji crnac iz Bowa u istočnom Londonu, a pravo mu je ime Dylan Mills. Slušao je u životu američki hip-hop i r'n'b, domaći drum'n'bass i UK garage te bendove kao što su Sepultura i Nirvana. U školi mu je najčešća navika bila izbacivanje sa svega, osim sa glazbenog što je urodilo time da je s 16 godina objavio svoju prvu pjesmu 'I Luv U', svojevremeni veliki klupski hit. Član je benda East End Roll Deep Crew, a kao još jedna, ove godine izrasla zvijezda, neki zli ljudi ga ne vole - u lipnju je napadnut i izboden u Ayia Nappi. Preživio je i objavio najbolji britanski debi 2003. godine.
Dizzee Rascal je jedan od onih čija glazba zvuči tako obično i svoje, a odmah postavlja pitanje zašto to netko nije prije napravio (hm, kako obično i biva s genijalnostima). Ne bi bilo krivo reći da je ovo garage hip-hop, ali za ovako nešto originalno, to je najobičniji uvod u opis. Strašno mračnom i ozbiljnom atmosferom Dizzee se nastavlja na ono gdje su bili stali Clouddead svojim samoubilačkih hip-hopom. Aphex Twin ga je naučio kako da najhladnije elektroničke ritmove učini nježnima te da ritam nije tu da bi bio podloga za ostatak niti da se uz njega pleše nego postoji jednostavno zato što dobro zvuči. Dobro zvuči bio spor, rascjepkan, brutalno ogroman ili smiješno prijeteći. No, na kraju će Dizzee vjerojatno sa So Solid Crew podijeliti perjanicu najinovativnijih glazbotvoraca na Otoku.
Odavno se nije pojavilo nešto ovoliko mračno, depresivno, turobno, a tako slušljivo, zanimljivo i toliko nezamorno kao 'Boy In Da Corner'. Momak u ćošku je strašno neveseo i depresivan album, zvukom opako hermetičan i klaustrofobičan, toliko da naspram njega najmračniji snovi Aphex Twina ispadaju šetnja cvjetnom livadom. Iako je društvocentričan, Dizzee ne pjeva o tome kako «vrijeme ističe» ili kako je «slab i nemoćan», nego kroz prozor svog lošeg stana promatra kvart u kojem ljudi dilaju, bave se svodništvom, propadaju, odustaju, tuku se i ubijaju. U lijepo sarkastično naslovljenoj 'Brand New Day' kaže on - "We used to fight with kids from other estates/ Now eight millimetres settle debates", jer stvari su postale jednostavnije, stvarnost gruba, a život jeftiniji. Sudbina se pobrinula za to da pjesma bude jedna od najpopularnijih s albuma. Jer smrt je uvijek uzbudljiva kad se događa nekom drugom, i to još izmišljenom.

Dva glavna elementa rap albuma su semplovi i gosti. Na 'Boy In Da Corner' toga gotovo da nema - vokalima svrate samo Wiley i God's Gift, a jedini očito semplirani dio albuma je na 'Fix Up, Look Sharp' koja se poslužila davnom rock pjesmom s početka osamdesetih. Ostatak muzike nimalo ne odskače od elektroniziranog garage-hopa; to su proizvodi djeteta koje se suočilo sa surovošću i ružnoćom svijeta koje ne dopušta da nadu poneseš na drugu stranu kućnih vrata.
Nevjerojatno je kako Dizzee puno izvlači iz malo toga. Preprodukcija lagano ovih dana znači i uspinjanje na ljestvicama hvaljenja, a jeftinija produkcija automatski spada u manje dobru. Dizzeejev prvijenac ne zvuči jeftino, ali je ogoljen na ono najjednostavnije. Takva je 'Hold Ya Mouf' koja ima nešto malo debelog basa, natruhu tonova sa syntha i vokal preko toga. I to je sve (osim dijela gdje se na kratko čuje natezanje pumperice), a tako je slično funkcionirao rani hip-hop - samo najosnovniji elementi s dobrim MC-jem. Malo veći izlet u standard današnjice je 'Jus A Rascal' s gitarskim rifom, raspoloženijim ritmom i pjevnim refrenom. Ostatak od sat vremena čine, osim relativno malo dodataka, elektronima nabijeni ogromni ritmovi i najbolji MC kojeg Britanija danas ima.
Kraj svijeta je blizu, kaže Dizzee, što me malo zabrinjava jer bih 'Boy In Da Corner' mogao s velikim užitkom slušati još mjesecima, što u ovo predblagdansko doba želim svima željnima mračne uživancije. Jedan od albuma godine.
Kruno Bošnjaković
kruno@monitor.hr
29. studeni 2003.
Copyright © 1996. - 2003. Internet MONITOR
|
|
|