albumi.tjedna

prijašnji albumi


Glazba

Glazba home

Recenzije

Mlado Meso

Nikad čuo

MP3 singl

Monitor

Monitor home
Forum
Softwarez
Belle de Jour
Info Technology
Hrvatski Web
500 linkova
Link dana
Odigo
Nikad Čuo
Monitor u Vjesniku

e-mail

monitor@monitor.hr

Što se događa na japanskoj hip-hop sceni teško je znati, budući da ta država nije samo ekonomski strašno ograđena i doslovce s druge strane planete, nego je i glazbeno poprilično daleka. Prva i najosnovnija činjenica kod glazbene scene Japana je neviđeni eklekticizam i jednako ozbiljno shvaćanja najrazličitijih vrsta glazbe - od teen-pop pojava, preko suludih elektroničara živčanih pred tastaturom do najbizarnijih metalaca. I slušatelji i izvođači u Japanu podjednako puno vole mnoštvo žanrovski najudaljenijih mogućih bendova i zato je Japan divna zemlja za bilo koga tko vjeruje u svoju glazbu. Tamošnji su glazbenici poprilična nepoznanica nama zapadnjacima (da, da, čak i mi smo nekom zapad) - tu i tamo dozna se za kakav album i bend, poneko protutnji turnejom po starom kontinentu, ali svo bogatstvo glazbe Japana dosad nismo ozbiljno upoznali. Izminka od ovog pravila je poprilično poznati hip-hop DJ iz Tokija, DJ Krush, koji je, osim po tome, tipičan japanski izvođač - raznovrstan i eklektičan. U svojoj srži njegova glazba je hip-hop, ali njemu je toliko toga dodano, izmijenjeno i naglašeno da se s njime ne mogu uspoređivati ni najmarginalnije pojave iz šarenog hip-hop svijeta, osim možda, u drugom "žanru" utihnula Londončanka Leila.

Dvijetisućedruge, ove zeznute godine (kojoj bi se do kraja još moglo štošta dogoditi), DJ Krush je navršio četrdesetu godinu, dvadeset godina otkako je počeo glazbenu karijeru, a slavi i prvu deceniju solo karijere. Prvi neokrugli broj u ovom nizu je 7, redni broj DJ Krushovog novog albuma, 'Shinsou: The Message At The Depth', njegovog najraznolikijeg dosad, s najviše gostovanja i jako, da baš ne kažem zastrašujuće, mračnog. Prošle je godine DJ Krush objavio 'Zen' - prekrasan, meditativan, poprilično ugodan i sretan album, inovativan i toliko uhu ugodan da je teško povjerovati kako ovaj đapanez nije njime ciljao na široku publiku. Nevjerojatna jedna divota od albuma. Ovogodišnji 'Shinsou...' je atmosferom njegova sušta suprotnost - mračan, težak, depresivan i ne baš poželjna lektira suicidalnima. O smjeru albuma govore i gostovanja - lani su na 'Zen' gostovali momci iz lijepih The Roots, raspadnutih Company Flow, i belgijska djeva milog glasa Zap-Mama; ove godine na 'Shonsou...' gostuju neveseli momci iz raspadnutog (još jedan!?!) njujorškog benda Anti-Pop Consortium, i dvojac Dose One i Why? iz Anticon koji također spuštaju mrak na oči i svojim drugim bendom, nebuloznim kalifornijskim Clouddead. Prošlogodišnjem albumu, osim osnovne odrednice hip-hopa, mogu se dodati epiteti downtempo, chill, razigranost i pozitiva, a ovogodišnjem, osim iste osnovne karakteristike, treba dodati glitch (malo kasni s tim, ali hajd'), dub, napetost, tromost i reggae (jep, album ima hepiend).

Tema ovog albuma je istina, a vrhunac priče o njoj je pjesma sa sredine albuma (šesta od 11) 'Song For John Walker', o američkom talibanu osuđenom pred američkim sudom na 20 godina zatvora, u kojoj Anticon kroz-nos glasom ponavljaju "The names of prominent families carry no weight in foreign cities, and even the sons of senators, receive no welcome outside the states", a napadaju i stanovitog G.W.-a. Od šest instrumentala s albuma pola je napravio sam DJ Krush (nabrijanu trepereću elektroniku 'Sanity Requiem', gličoidnu i donekle plesnu 'The Blackhole' te 59-sekundnu 'Do You Hear That?'), a pola on sa suradnicima - otvarajuću tešku i masnu 'Trihedron' s japanskom ispomoći Opus, dub-gibanicu 'The Lost Voices' s meštrima žanra Slyom & Robbiejem te fjučrđezersku 'But The World Moves On' s O-Madness i Masatom Nakamurom. Vokalnih je pet pjesama: na digitalnoj mrak hip-hopčugi 'Toki No Tabiji (Journey Of Time)' gostuje Japanac Inden koji repa na materinjem jeziku, APC su na jednoj od običnih pjesama s albuma - 'Supreme Team', a nakon spomenute talibansko-američke stvari slijedi tektonski r'n'b 'Aletheua (truthspeaking)' s Angelinom Esparza na vokalu koja se (i ona?!?) osvrće na silnički položaj SAD, dok peta, završna s albuma - reggae 'What About Tomorrow' - ujedno spada među tri posljednje s CD-a koje su malo vedrije.

Baš se ovih dana u velikom gradu jedne demokracije za bogataše prebrojava oružje iz jedne diktature ne bi li se domogli (prvi) ili sačuvali (drugi) ono malo nafte što čemo uništiti sebi iza leđa - u auspuhu. DJ Krush je u takvom svijetu poveći naivac s tim idealizmom, ali samim pogledom u tekst iznad i prebrojavanjem boldanih imena (osim jednog) dobivamo impresivan popis buntovnika sa samo jednog albuma. Ali 'Shinsou: The Message At The Depth' nije glazba samo za pobunjenike, nego i freakove za produkciju, osjetljive umjetničke duše, a i za politiku nezainteresiranog ljubitelja hip-hopa.

Kruno Bošnjaković
kruno@monitor.hr
12. prosinca 2002.

Copyright © 1996. - 2000. Internet MONITOR