| |
DJ SHADOW: THE PRIVATE PRESS
(A&M / Universal / Aquarius; 2002.)

'Endtroducing' je na neki način na jednom mjestu pokazao kako DJ Shadow prolazi kroz povijest glazbe lagano kao hrvatski vozač kroz crveno. Referirao se taj album na tu povijest glazbe, ali bio je zacementiran u 1996. i zvučao kao da je iz 1996., a ne kao kompilacija mada je album činilo milijun semplova. Uskoro je postao dio povijesti i temeljac modernog hip-hopa i dancea. Ploča se okrenula - 'The Private Press' je kao kombinacija vremena i žanrova - ujednačeno putovanje kroz posljednjih pola stoljeća muzike i žanrova sa svih strana svijeta pop glazbe. Baš zbog tog nekog doktorskog, skalpelskog rezanja komada povijesti i slaganja u nešto novo DJ Shadow mi na ovom svom drugijencu priziva početke Aim. Ali, DJ Shadow je čovjek proizašao iz hip-hop svijeta i ovim leksikonom prošlosti doziva sa suprotne strane svog kontinenta i velikousnog Jay-Z-a koji je u zadnje vrijeme predano zabrazdio u organsku glazbu i sjedi povrh svih tih silnih glazbenih pravaca. Tu negdje između ovih svjetova je 'The Private Press'; apsolutno daleko od 'Endtroducing' - produkcijom je u prašnjavom vinilnom svemiru 'The Blueprint', preciznošću i čistoćom doziva 'Cold Water Music' te otvara prozor s čije druge strane su i disko klubovi osamdesetih i THC-ičnost downtempa našeg vremena.
Iako će svako s pola prosječnog sluha skužiti zavodljivost njonjavog soul r'n'b-ja 'Six Days', toplinu hladne 'Fixed Income' i mrak epopejice 'Blood On The Motorway', ovaj album ne igra na kartu pojedinih pjesama nego je jednosatna nerazdjeljiva cjelina. 'The Private Press' jedanput zazvuči poput neshvatljive igrarije s produkcijom, a drugiput kao savršeno složena kula od sempl karata koja ima smisla samo kao cjelina. Istina je da je 'Endtroducing' strefio uho kao ništa drugo prije, a 'The Private Press' ne može tako prijetiti jer nema čime. Ali, zato je DJ Shadow napravio album miljama udaljen i baš ničim vezan uz svog prethodnika - prvi je bio ambiciozan, pun ideja, poprilično arogantan, ono, sa stavom, dok je ovaj album suzdržaniji i (joj, teško je ovo reći, a da ne bude krivo shvaćeno) ozbiljniji. A ima DJ Shadow i plus do neba zbog toga jer je uz prethodnu reputaciju slobodno mogao servirati još godinama jedno te isto što bi ga učinilo bogatijim i poznatijim. Ali naš Josh Davis je okrenuo novu stranicu i krenuo posve iz početka opet stvorivši nešto totalno drugačije.
Kruno Bošnjaković
kruno@monitor.hr
12. srpnja 2002.
Copyright © 1996. - 2000. Internet MONITOR
|
|
|