Album.tjedna




albumi.tjedna

prijašnji albumi


Glazba

Glazba home

Recenzije

Mlado Meso

Nikad čuo

MP3 singl

Monitor

Monitor home
Forum
Softwarez
Belle de Jour
Info Technology
Hrvatski Web
500 linkova
Link dana
Odigo
Nikad Čuo
Monitor u Vjesniku

e-mail

monitor@monitor.hr

 

 
DREDG: 'CATCH WITHOUT ARMS'

(Universal/Aquarius; 2005.)



Ove godine moji gitarski heroji nisu napredovali i nisu se poboljšali. Mudvayne su ostali na mjestu, System Of A Down su postali smiješni, Tool šute i tako je možda bolje i ponestalo mi je glazbe koje ću moći opetovano slušati da mi ne dosadi, a da se moram malo potruditi kod preslušavanja. Najviše sam se zapitkivao što će biti s Dredg. Njihov 'El Cielo' jedan je od albuma koje sam preslušao najviše u životu i bio mi je redovna terapija unazad dvije godine. I, jel' moguće da takav album dobije bolji nastavak? Nevjerojatno, ali moguće je. Puno bolji.

Od samih početaka kad je ovaj kalifornijski četverac obrađivao metal i grunge pa sve do danas Dredg su se mijenjali. Na prvom albumu jako su se osjetili ovi njihovi korijeni, a na drugom su pokazali da imaju nešto veće ambicije od toga da budu artističkiji i slabije poznati Deftones. No, na 'Catch Without Arms' su odbacili sve veze s utjecajima i nekad sličnim bendovima, manje eksperimentiraju s konstrukcijama pjesama i svaku su, za promjenu, izgradili na kitica-refren modelu što je automatski izbacilo mogućnost instrumentala. Zvuk koji su za sebe odabrali definitivno je rock, a, mada je žestok, nazvati ih hard-rockom bila bi prvoklasna greška. Jako inzistiraju na umjetničkim temeljima glazbe, ali bogme nisu art-rock. Mračni su, ali nisu depresivci, poletni su, a nisu veseljaci, glasni ali na način da griju uho. Sve u svemu, bend kojemu ne postoji ništa slično



Kod 'El Cielo' blagi su minus bili instrumentalni dijelovi i poigravanje s klasikom gdje je opadala napetost, a možda mu je falila još i koja pjevnija pjesma zbog većeg iščekivanja. Ponekad mi je prvo preslušavanje problematično, ali nakon prvog slušanja 'Catch Without Arms' znao sam da je to - to. Očekivao sam nešto na što ću se morati navikavati i hvatati glavu i rep. Ali noup! Ove pjesme nije moguće neupiti. Pjevne, moćne, nježne i drage jedva da imaju konkurenciju u prijemčivosti. Prva i najopakija od njih je 'Ode To The Sun' koja je točno ono što naziv kaže - poletna himna ljepoti i suncu. Jednostavna gitara, moćan Gavinov glas i harmonija za otopiti polove daju jedno od najboljih otvaranja albuma zadnjih godina i vrlo dobru obradu ove klasične teme. 'Bug Eyes' nastavlja pjevajući o smrti i prolaznosti, mada zbog optimistične atmosfere djeluje kao da govori o odlasku na sladoled s djevojkom. Cijeli album govori o kontradikcijama i doslovce iznosi neke elemente tih crno-bijelo teorija, čak je i podijeljen na život/smrt dio, a polazna ideja je dodirivanje tih suprotnosti čega je utjelovljenje metamorfoza; ako ste se pitali čemu ovaj kukac na naslovnici. Sve su zaokružili na nekoliko početaka i završetaka pjesama u kojima se modificirano čuju kratki isječci nekih od ostalih pjesama s albuma, dok je uvod u prvu njen utišani refren. Ovaj koncept kasnije dobije i svoju pjesmu - 'Jamais Vu'. Sve ovo je onda moralo dobiti svoju misaonu suprotnost. U 'Catch Without Arms' pitaju se Dredg ima li smisla truditi se na svoj način i onda dolazi dio - "Set the bait so they will bite it/If there's a hook they can't deny it/Sing about love so they can feel it/Sing about love so they can sing it/Sing it" - gdje Gavin pjeva svojim nježno prodornim i sirovo teatralnim glasom, a mene trnci ne žele ostaviti na miru. Mislim, i neki bendovi imaju konceptualne albume. Pih! Imaju tri rečenice za koje misle da su pametne.



'Zebra Skin' je vrlo ambijentalna, blaga i pomalo umorna pjesma jednog alkoholičara koji je u tome našao svoju sigurnost, a ja se pitam da li to zbilja nema nikakve veze s vezama dvoje ljudi. Na prošlom su albumu Dredg imali mrvicu klavirske klasike, a za ovaj su se pomaknuli unaprijed kroz vrijeme i klaviru dodali ostatak benda pa smo dobili 'Sang Real' o spajanju dvije spolne dimenzije osobe kako bi se dosegla viša svijest, što bi sve bilo nebitno da ova pjesma nema kitice koje teku kao da ih nitko neće moći zaustaviti i nešto malo gitare koja zvuči kao da bi je svatko mogao svirati. Iza ove pjesme slijedi dio o smrti i zbilja zvuči ozbiljnije i zatvorenije. Nedostaje mu neka nosiva pjesma koja bi se istaknula, što nadoknađuju tekst 'Planting Seeds' koju nosi odličan kontrast "sea shell - sea of shells" i 'Spitshine' koju osim odličnog naslova krasi velika drugarska melodija koja odsvirana pred masama mora izazvati masovno grljenje. Najžešća na albumu je 'Hungover On A Tuesday', stadionska rokijana o bježanju od sranja uz režuću mehaničku gitaru i u životu ju se mora čuti uživo. Jedan od vrhunaca albuma, pjesma koja je nastala kad je već bio dovršen, je 'Matroshka', balada kakvu Coldplay ne mogu ni sanjati da su u stanju napraviti.



Ovaj je album puno energičniji od svega što je bend dosad radio, ali je manje žestok. I klavira je ovdje puno, ali nikad ne zasjeni ostatak i ne zvuči kao ruska klasika. Glas i gitara i dalje su najjače oružje benda, a ovdje su u punom sjaju i bolje nego ikad usklađeni. Pjesme su ujednačenije i nijedna nije višak. Spika je tendenciozna, ali bend je odličan pa imaju na to pravo jer u vrijeme kad rock ne zvuči kao proizvod svog vremena Dredg naprave 12 modernih rock pjesama od kojih je ravno pet veličanstvenih, a ostatak bolji od ogromne većine ostalih bendova. Remek djelo jednog od najvažnijih bendova našeg vremena.

Kruno Bošnjaković
kruno@monitor.hr
31. kolovoza 2005.


Copyright © 1996. - 2000. Internet MONITOR
 
 
Online


Pingvin na službenom siteu

Biografija

Objašnjenja pjesama

Tekstovi

Mjesto za druženje fanova

Hip-hop online ih voli

O prelasku na velikog izdavača

Basist o albumu

'El Cielo'