![]()
e-mail
|
|
||||||
|
(Menart; 2002.)
Baš nam je nešto posustala ta hrvatska hip-hop neman oko koju su se bili digli tolika buka i fama da se činilo kao da se radi o nečemu neopisivo sjajnom i ogromnom. Zapravo se prečesto pretakalo iz šupljeg u prazno - rezultati rada bili su lošiji od očekivanja, a postojeći prehvaljeni radovi zapeli su među zube vremena i ostalo nam je pet dobrih albuma.
Kad se sad osvrnem jednu godinu unatrag, od novijeg hrvatskog hip-hopa čujem Generala Wooa koji je mogao i trebao biti puno bolji, a ne onako suh i izvještačen, Elemental su standardno u redu, ali ostaju po strani, dok su Promili čista grozota; evo, već smo zagacnuli u prošlo ljeto koje je poharao Nered. A i on je u međuvremenu malo izblijedio. Ali zato se pojavio dobar novi lik - Edo Maajka. On jest najavljivan kao sjajan, revolucionaran i strašno poseban (za što je pronađen alibi u njegovim bosanskim korijenima), što je sve malo pretjerano, ali ne i posve krivo jer Edo ima tu prednost što je njegov album manje tendenciozan i puno iskreniji od konkurenata i zato bolji. Za razliku od ostalih repera koji su prečesto radili tu pogrešku da preskaču faze i krenu arogantno raditi album kao da im je peti ili deseti, a ne prvi, Edo Maajka je krenuo polaganije i postavlja temelje i ni ne pokušava napraviti više od onoga što može napraviti kako treba. Nije uopće stvar u tome da su njegovi tekstovi pametni, što naravno jesu, nego je ključ u tome što on ne igra neku pozersku repersku ulogu nego priča o onome što vidi, o čemu razmišlja, što ga muči i zabavlja pa predstavlja ono čime je okružen. Otprilike kao jedan Mornar s obala Novog Sada.
Od krvne osvete ('Saletova osveta'), nesretne ljubavi ('Mahir i Alma'), ratnih profitera ('Šverc komerc') i moćnika ('Pare, pare') pa do genijalnih recitacija ('Outro' i 'Recitacija') Edine su pjesme obilježene ratom i usranim sudbinama kroz koje su letjeli meci. Iako je žrtva rata, kod Ede nema gorčine ni osvete – on je pomirljiv, muči ga samo budućnost, a s prošlošću se nosi s ironijom. A kad producent Dash (uz malu pomoć Shota i Kooladea) napumpa podloge s masom masnih narodnjaka krug je zatvoren – Edo je hip-hop starješina, a ljeto opet ima dobar hrvatski hip-hop album. Moglo je to sve biti bolje – više iscijediti bizarnost i egzotiku narodnjaka, bolje iskoristiti gostujuće MC-je Stoku, Bizzu i El Bahatteeja, a bome i malo skratiti inače dobar album. I to takav koji obećava još bolji nastavak.
Kruno Bošnjaković
|
|
||||||
| |
|
|
|
|
|||