albumi.tjedna

prijašnji albumi


Glazba

Glazba home

Recenzije

Mlado Meso

Nikad čuo

MP3 singl

Monitor

Monitor home
Forum
Softwarez
Belle de Jour
Info Technology
Hrvatski Web
500 linkova
Link dana
Odigo
Nikad Čuo
Monitor u Vjesniku

e-mail

monitor@monitor.hr

Ovih nekoliko preživjelih hip-hop bendova što imamo u državi su se nešto počeli praviti umjetnikima pa unaokolo sa sobom vode live bendove pa uz pomoć sešn muzičara rade hip-hop. Glazbu koja bi po svojoj definicjiji morala opstati i kada bi baš svaka podloga za pjesmu na svijetu bila ista jer je u njoj temeljan tekst. I u najbolja vremena hrvatskog hip-hopa složene su čitave pjesmarice besmislenih ili glupih rima, da bi sada ostali na očekivanim pričama viđenih, boljih ili lošijih mahera. Osim Ede Maajke koji radi pjesme od kojih prolaze trnci, istina u rimama tjera dlake na rukama na stav uspravno, a svako malo prst se tuče sa zrakom uz uzvike «to, reci im, seronjama!» kad prospe kakvu dobru istinu kao «ne znam dal pare čovjeka kvare, al znam ih puno bez para, pokvareni su do jaja».

'No sikiriki' nije baš život-je-lijep album. Okej, naslovna stvar je himna laganini životu i nezabrinutosti, 'Ruke gore' je klupska stvar o tome... kako Edo nastupa u klubu, a 'Legenda o Elvisu' šašavica o ljubavnom trokutu i malom crnom Bosancu. Ali većina albuma nije na zajedničkom nazivniku «no sikiriki» nego «zlo mi je od svega, ali svejedno se svemu mogu smijati». 'Dragi moj Vlado' je takva stvar, vesele podloge, dječje slatkog naslova, a sere po politici i državi s puno ponovljene riječi «jebo» u refrenu. Glavna tema 'No sikiriki' je rat. Zapravo, ono što nam je rat napravio - roditelje što mrze druge nacije, profesionalne ubojice koji su počeli s karijerom na frontu, Balkance rasute unaokolo po planeti, rode koje ne žele nositi svoje mlade tamo gdje se svako malo puca, milijune metaka nestrpljivih u cijevima. Album i otvaraju ('Sevdah o rodama') i zatvaraju ('Mater vam jebem') pjesme o snažnom ovdašnjem ratobornom duhu kojeg pobjeđuje samo tvrdoglava želja za dokazivanjem da će nam biti dobro tamo gdje se čini da to nije moguće.

Osim TBF, naši su hip-hoperi svi bježali od glazbe s ovih teritorija - narodne, pametne, zabavljačke, zabranjivane - bilo koje. Nije da je fenomenalna, ali dio je našeg identiteta, a ako je već loša zašto je ne bi iskoristio i poboljšao pa izišao iz bitke kao pobjednik. Okej, narodnjaci. Glupi su i patetični. Najčešća reakcija na dobrog narodnjaka su ili ruke u zraku ili flaša o pod. Znači da bi ih urbana glazba trebala izbjegavati. A zašto ih ne upregnuti i uz ironijski odmak iskoristiti. Tako već godinama razmišlja Timbaland, a tako su razmišljali Edini producenti Dash i Oneya kad su balkansku prošlost lijepili po Edinim stvarima. Ne toliko puno da naprave narodnjak, ali dovoljno da se osjeti dobar melos. Treća stvar na albumu, budući hit, i stvar koja će se Edi prva zgaditi je 'Pržiii' sa Šaranom na turbo balkan-narodnjak stihu «Pržiii se srce moje od ljubavi tvojeee/Drugi nam sreći kroje, tužni smo obojeee». I jednostavno, ispalo je odlično. Istok se poprilično čuje i u stvarima 'On je mlađi', 'Savske meduze' i 'Ožeži, a u nekoliko drugih malo manje. Ali, to nije sve što se od kod nas nudi od dobrih ljiga. Sramota bi kao prvo bilo izostaviti jadranske terase. Ovdje ih predstavlja Davor Erceg na oliverskom refrenu stvari 'Slušajte me sad'. Svoje je mjesto na 'No sikiriki' našao i balkan rock kojeg predstavlja najveća među svim yu-rock pjesmama - 'Za koji život treba da se rodim' benda Time čiji refren, ovdje malo promijenjen, pjeva sam The Voice Dado Topić.

Naši reperi nisu uspjeli postati mainstream. Neki su se dobro prodavali, neki su bili hvaljeni, ali nikad nisu bili normalan pravi pop za kojeg je znao svatko koga imalo zanima glazba. Prethodno su jako blizu toga bili Pipsi, ali im je veličina izmakla jer je navodno nisu ni htjeli. Hm, moram još jedno desetljeće dublje... Paralela je logična i očigledna - Zabranjeno Pušenje su sličnom suvremenom glazbom uz iskorištavanje tradicije i domišljatim tekstovima došli do svake studentske sobe. A, evo, i danas djeca iz Hrvatske idu u školu u Brčko.

Kruno Bošnjaković
kruno@monitor.hr
29. studeni 2003.

Copyright © 1996. - 2003. Internet MONITOR