Preslušao
Kruno Bošnjaković
kruno@monitor.hr

albumi.tjedna

Madredeus: Antologia
Sonic Youth: NYC Ghosts & Flowers
Deftones: White Pony
David Holmes: Bow down to the Exit Sign
Sick Rhyme Sayazz: Lovci na šubare
Razni izvođači: Talkin-inside the beat
Björk: Selmsongs

Glazba

Glazba home

Recenzije

Mlado Meso

Nikad čuo

MP3 singl

Monitor

Monitor home
Forum
Softwarez
Belle de Jour
Info Technology
Hrvatski Web
500 linkova
Link dana
Odigo
Nikad Čuo
Monitor u Vjesniku

e-mail

monitor@monitor.hr

(Aftermath / Interscope / Kondorcomm; 2000)

Na Eminemovu glazbu možete gledati kao na vrrrlo agresivnu diskografsku subverziju inteligentne osobe koja cilja na sve moralne institucije modernog društva, a drugo je gledište ono da je to jednostavno proizvod bolesnog uma. Odgovor vuče na ovo drugo, ali opet, možda nam ovakvi bolesni umovi baš dobro dođu, pogotovo ako se bendovi raspadaju zato što ne mogu konkurirati Britney Spears i sličnima, zapravo gotovo su nam nužni ovakvi "bolesni" likovi koji uistinu s nebeskih visina promatraju sve te debile što pjevaju ni o čemu. Kad ne bi bilo toliko takve ljige ni jedan Eminem vjerojatno ne bi bio potreban, a kad bi i postojao vjerojatno ne bi ni imao neku prođu. Ovako, kad se 'The Marshall Mathers LP' u prvom tjednu proda u milijun i osamsto tisuća primjeraka, nadmašivši time Britney i postavivši se ujedno na drugo mjesto u prodaji albuma za jedan tjedan onda to nije samo opako udebljalo novčanik brata Eminema nego puno govori i o milijunima ljudi. Dakle, Eminem je faca i prosječni ga Amerikanac voli, što i nije tako lako jer ne svira neku ugodnu lakoslušljivu glazbicu, nego onu koju bi vam, da ste recimo srednjoškolac, mama ugasila da čuje kako to slušate i kao pravi odgovorni roditelj porazgovrala s vama o moralu i životu.

Album počinje saopćenjem da smo gosin Eminema, kupivši ovaj album, poljubili u dupe. Dopbro, kad on tako misli i kad smo već na putu, da su uputimo dalje: za ulaz u šupak 'Kill You' je vrlo nešto lijepo, ali je ništa naprema 'Stan' s kojom smo naišli i na prvu fekaliju… da su sve ovakve ja bi rado bio u njima do grla (hm, ovo bi mogao biti opis Eminemove glazbe - govno u kojem se super valjat). Znači šta, prekrasna pjesma s naaajljepljivijim refrenom i najpoželjnijom melodijom da mi cijelo ljeto u glavi svira, a zapravo govori o bolesno opsjednutom Eminemovom obožavatelju koji mu piše silna pisma i želi biti kao on postižući to na kraju time što ubija svoju trudnu djevojku, otprilike kao i Eminem na prošlom albumu. Eminem ga citira kroz cijelu pjesmu, tražeći barem traćak zdravog razuma od svojih obožavatelja; ah, kako boleštinja može biti lijepa! Tako je to kad si lud pa privlačiš slične.

'Who Knew' je fight music i zakon četvrta stvar, kao, napravite kakvu god zloću hoćete uvijek možete reći da vas je Eminem svojom glazbom na to naveo. 'Steve 'Breman' je intermeco u kojem slušamo razgovor Eminema i njegovog menagera koji tvrdi da je album sranje i da ga nitko ne želi objaviti nego mu predlažu uguravanje u ovaj tjelesni otvor odkud smo krenuli. Ima još dva takva inetrmeca, jedan je nebitan, a u drugom dva homoseksualca puše trećem i kad ih ovaj traži da kažu njegovo ime oni izvale - Eminem (pa da, a šta ste vi mislili?). Stvarno pomalo na fiziologiju brije ovaj blesavko, da stvarno, gdje smo ono stali. Aha, tanko crijevo, odjeljak 'The Way I Am', ništa posebno, kakav sam takav sam. 'The Real Slim Shady' se vrti posvuda, to vam je onaj barokni pjesmuljak u kojem Eminem nabacuje usta Christine Aguilere na pišu Freda Dursta, nešto vrlo dražesno, još završava s nekakvom frulicom kao iz Kekeca. Pjesma vrlo umorna i još više old school je 'Remember Me?'.

Ne znam koji bi to organ trebao biti, ali znam da bi mu karakteristike trebale biti intiman i lijep… Ne budite prosti! Dakle šta, pjesma je 'Marshall Mathers' što je pravo ime našeg heroja, a govori o ljudima koji su ga odjednom počeli voljeti otkako se pojavio na kaverima časopisa, a on bi bio, oh tako običan i ne bi se družio s ljudima s dodjela nagrada; sori faco, sad je kasno. I, da znate, vrlo je privlačno slušati pjev i nekoga tko ne zna pjevati pogotovo kad je u blizini i stih "You little grouppie bitch get off me, go fuck Puffy", pa vi recite da tip nije faca.

Droga me pojela, kaže 'Drug Ballad', ma, ne beri brige dok je sestre Bernardice. Ima, izgleda, Eminem i neki bend sa strane naziva D-12 sve sa samim crncima, a značajan je po tome što je jedan njegov ogromni član imena Bizarre (mislim da smo dogurali do želuca) sudjelovao u pjesmi 'Amityville'. Taj je bend ujedno i jedna od činjenica kroz koju se nazire kako je Eminem bjeljo s ružnim djetinjstvom koji je kad je bio mali želio kad odraste biti opaki crnac; a šta mu fali ovako, ništa, jelda? U društvu koje ne bi rado susreli po noći u uskoj uličici su Dr. Dre, Snoop Dogg, Xzibit i Nate Dogg, ali su se svi fino našli u 'Bitch Please II' i uz finu trubu njih petorica drugara briju šta vole a šta ne…

Kim je majka Eminemovog djeteta i navodno ih je ostavila, a Eminem piše monumentalnu osvetničku pjesmu 'Kim' s refrenom "So long, bitch you did me so wrong/ I don't wanna go on living in this world without you" (recite da ovo nije super!) i kao ubija ju, a ubio ju je i na prošlom albumu. No, kako čujem, vratila mu se i opet su sretni.

Stvarno niste normalni ako ga shvaćate ozbiljno i ako mislite da je zaista napravio one stvari o kojima pjeva, a one koji ga ozbiljno shvate pa se još i povedu njegovim primjerom, Eminem će ubiti, reče on na svoja usta (u, evo kraja) osobno jer on je 'Criminal'. I, znate šta još, tužite ga!

Ako je prvi Eminemov album bio album njegovog umjetničkog alter-ega, onda je ovo umjetnički prikaz života jednog stvarnog čovjeka jer naš se junak zove Marshall Mathers (kao i album), imao je suprugu Kim koja je stvarno ostavila njega i njihovo dijete, on ju doduše nije ubio nego mu se ona vratila, i, uopće, prilagođava svoje doživljaje i zamisli i tako "uljepšane" stavlja na album. Jedna od osnovnih ideja mu je da pljuje i zajebava sve žive bez ikakve mjere pa bio to Superman Christopher Reeves koji je u invalidskim kolicima, ili Christina Aguilera koja je, k'o fol popušila Fredu Durstu, ili Puff Daddy čiju bi Jennifer Lopez Eminem rado mrkno pa da mu je i majka, a tu je i ubijeni Gianni Versace "who was checkin' the mail, get it, checkin the male", onda New Kids On The Block koje će pobit prvi put kad ih vidi, Sonny Bono i zabijanje u drvo, pa onda predsjednik i ovalni ured… i tako, svakojake ljude on ne voli; pa tko ga onda ne bi volio?

Copyright © 1996. - 2000. Internet MONITOR