albumi.tjedna

prijašnji albumi


Glazba

Glazba home

Recenzije

Mlado Meso

Nikad čuo

MP3 singl

Monitor

Monitor home
Forum
Softwarez
Belle de Jour
Info Technology
Hrvatski Web
500 linkova
Link dana
Odigo
Nikad Čuo
Monitor u Vjesniku

e-mail

monitor@monitor.hr

Mislim da nakon dvadesete prolaznost života i godina ne percipiram u realnom vremenu i čak mi i dosadne i odvratne situacije prebrzo prođu. Nažalost, nije dokazano da to ima snagu oružja za masovno razaranje pa nadležni organi nemaju ovlasti za hitnu intervenciju i na globalnoj razini prevelike količine gluposti i katastrofa ostaju smještene u malom vremenskom razdoblju koje zovemo sadašnjost. S obzirom na sve okolnosti logično je da nam je vrsta sjetna, a najmanje što nam je u ovakvom trenutku trebalo je album koji usamljenost i melankoliju pretvara u tople i privlačne emocije. Leslie Feist to besprijekorno postiže.

Fantastičan glas, fantastični tekstovi, masa udaraljki, akustičnost i jedna pjesma na francuskom, formula je kojom se dobiva jedna sjajna ploča koja priča malankolične priče o svima nama. Album sa 11 pjesama od kojih su pet obrade ima atmosferu koja je istovremeno nepokolebljiva i krhka, svemoguća i razarajuća, a opet plaha. Čak i čemer i jad zvuče nekako sretno kada ih izražava ovaj teatralno jasan i prekrasan glas, a svaka njena pjesma ima obilježja izvanvremenskih klasika i ni po čemu nije slabija od bilo koje pjesme koju je obradila.

Kada bi klinci više šanse dali ovakvoj glazbu umjesto hrvatskim i srpskim verzijama najgorih Bravo hitova, ovaj album kazao bi im, kad već u školama nema seksualnog odgoja, sve što trebaju znati o ljubavi. Tako bi iz 'Let it Die' recimo mogli naučiti da je nesretne veze bolje odmah prekinuti pa makar i dugoročno porasla stopa razvedenih Hrvata («It was hard to tell just how I felt/To not recognize myself/I started to fade away/ And after all it won’t take long to fall in love/Now I know what I don’t want/ I learned that with you»). Možda se neki neće složiti kada u istoj Feist kaže «The saddest part of a broken heart/Isn’t the ending so much as the start», no snaga njenih riječi, aranžmana i interpretacije takvih je gabarita da njene tvrdnje nitko ne bi mogao osporiti.

Feist ima puno toga reći o usamljenosti poput «Lonely, lonely that is you/Lonely and so untrue», a nama nestrpljivima poručuje «It may be years until the day/My dreams will match up with my pay» i sve je utopljeno u nevjerojatno dinamičku akustičnost i sanjivu atmosferu. Obrade nadopunjuju njenu priču, a Bee Gees bi trebali skakati od sreće svaki put kada čuju njenu briljantnu izvedbu 'Inside and Out'. Francuskom 'Tout Doucement' Feist samo potencira snenost i romantičnost ovog albuma i dodatno slušne kanale rastura jačinom emocija.

Melankolija u glazbi više je stalna stavka nego nešto jako originalno, no Feist i tome daje toplinu koja štipa srce. Uostalom, ako bolje pogledamo u svijetu u kojem je Bush dobio koncesiju na svijet na još četiri godine, usamljenost, slomljeno srce i beskrajna tuga i nisu tako loši.

Ivana Markov
ivana@monitor.hr
13. studeni 2004.

Copyright © 1996. - 2004. Internet MONITOR