| |
FIERY FURNACES: 'BLUEBERRY BOAT'
(Rough Trade/Menart; 2004.)

Ovo se čekalo jako dugo, toliko dugo da sam već pomislio da je nemoguće. Fiery Furnaces dokazuju da garage-rock revival nije uzaludan te da indie-rock scena neće umrijeti zatrpana kopijama Strokes. Dobro, oni sigurno neće biti popularni poput Strokes ili Franz Ferdinand, ali 'Blueberry Boat' je ploča koja bez problema nadmašuje većinu indie rock ostvarenja u posljednjih četiri godine i dokazuje da se prošlost, sadašnjost i budućnost bez problema mogu povezati u originalnu cjelinu koja spaja naoko potpuno različite stvari.

Tako uvodna 'Quay Cur' započinje s beatom kojeg se ne bi postidjeli ni elektronski čarobnjaci poput Autechre, a razvija se u desetominutnu ludnicu koja se sastoji od toliko dijelova da ih teško prebrojiti. Skupa s 'Straight Street', 'Blueberry Boat' i 'Chris Michaels' ona tvori najbolji uvodni četverac koji sam čuo u jako dugo vremena, a kad se uzme u obzir da svaka od tih pjesama traje od pet do deset minuta, onda je taj pothvat još i veći. Fiery Furnaces ne rade bespotrebno duge pjesme da dokažu kakvi su virtuozi, bratu i sestri Friedberger za ove je pjesme očito trebalo prostora jer su na prvom albumu 'Gallowsbird`s Bark' prevladavale jednostavne dvominutne pjesmice i nitko nije mogao predvidjeti da će za manje od godinu dana uslijediti ovako nešto - epski album s 13 pjesama i skoro osamdeset minuta glazbe.

Još kad se u obzir uzme da je skoro cijeli album odsvirao samo jedan čovjek, a da su slojevi gitara i klavijatura toliko gusti kao da je svirala cijela vojska ovo postaje možda prvi lo-fi prog album. Pridodamo li tome neobičnu igru glasova Matta i Eleanor, dobivamo jedan od najboljih bendova današnjice.
Karlo Rafaneli
karlo@monitor.hr
29. svibnja 2004.
Copyright © 1996. - 2003. Internet MONITOR
|
|
|