Album.tjedna




albumi.tjedna

prijašnji albumi


Glazba

Glazba home

Recenzije

Mlado Meso

Nikad čuo

MP3 singl

Monitor

Monitor home
Forum
Softwarez
Belle de Jour
Info Technology
Hrvatski Web
500 linkova
Link dana
Odigo
Nikad Čuo
Monitor u Vjesniku

e-mail

monitor@monitor.hr

 

 
GNARLS BARKLEY: 'ST. ELSEWHERE'

(WEA/Warner/Dancing Bear; 2006.)



Ovoj je diskografskoj godini dosad kronično nedostajalo ugodnih iznenađenja. Redala su se bilo razočaranja bilo okej albumi koji ni po čemu nisu iznenadili nego su eventualno u okvirima viđenog ponudili prosjek. Bilo je i vrlo dobrih albuma, ali nešto posebno i iznenađujuće nije se dogodilo. E, i onda se pojavio 'Crazy'. Pjesmu sam prvi put čuo u nekom klubu i odmah je bilo jasno da se radi o velikoj hitčini koji možda najavljuje nešto dobro. Odlična bas linija, turbo-kul Cee-Loov vokal i opako zarazna melodijica pokoravaju na hitoidnoj fronti sve što se može pojaviti ove sezone. Mislim, bilo je i ima hitova, ali ovakvi da te pokose na prvo slušanje su rijetki. Još bolja vijest je da album nije ništa lošiji od prvog singla.



Barem jedno tri pjesme su jače od 'Crazy', vjerojatno zato što kod te pjesme nemaš što otkrivati, dok su ostale raskošnije i dramatičnije i daju razloga za puno preslušavanja. To je kvaliteta koja nedostaje mnogim drugim razvikanim izdanjima - ovaj album ima privlačne pjesme uz koje poželiš zapjevati/zaplesati/smijati se, dok mnogi drugi ciljaju na neke misaone igre čime pomalo postaju antiteza glazbi jer inzistiraju na tekstu, a muzičku podlogu koriste kao medij raspršivanja ideja. Zato u ime Gnarls Barkley moram citirati prastari uzvik "shut the fuck up and play some music!".

Osim super pjesama, Cee-Lo i Danger Mouse su sastavili jedan odličan složenac, mada je malo nezahvalno svrstavati 'St. Elsewhere' u neke žanrove. Put kojim su njih dvojica krenuli sličan je onom kojim se lani bio uputio Why?. Njegov indie hip-hop izrazito je međutim underground prirode i što se potencijalne publike tiče, ne može izaći iz tih "alter" okvira. Lo i Mouse imali su na umu rubni hip-hop kad su krenuli raditi ovaj album, ali priča se razvila u nešto drugačije. Za početak, Cee-Lo ovdje uopće ne repa. Na nekim mjestima malo se približi nečemu što bi se moglo nazvati repanjem, ali većim dijelom pjeva. No, i kad pjeva to je rijetko na sav glas, puno češće na pola glasa, nešto kao pjevušenje. Njegova je sreća što ima impresivan glas pa i to odlično zvuči. Moglo bi se reći da je ono što on radi kombinacija gospel i soul pjevanja s rapom na što nas je već lagano naviknuo na svoja dva odlična solo albuma. Danger Mouse je možda i poznatiji u ovom dvojcu od Cee-Loa zbog onog svog sivog albuma, ali u biti je on ovdje očito ispunjavatelj želja. Ništa što je on radio nije dovelo do 'St Elsewhere', nego se radi o Cee-Loovoj ideji koja je nicala godinama i već se pomalo pojavila, pogotovo na njegovom prvom albumu. Susret hip-hop sa soulom i gospelom s puno pjevanja kod njega smo već vidjeli, ali nigdje ovako odlično, privlačno i rasturateljski.

Uz 'Crazy', prvi pravi hit iz takozvanog alternativnog svijeta nakon tko zna koliko, pjesme koje se ovdje izdvajaju i pjevnošću, i odličnom ritmičnošću, i duhom su rokerska 'Gone Daddy Gone', zatim 'Smiley Faces' koja je prava oda sreći i veselju, a pogotovo, da prostite na mojoj nesuzdržanosti, veličanstvena 'Just A Thought' o suicidalnim idejama. Moram navesti još i luckastu 'Who Cares', te odličan zatvarajući trio: bluzerski gospel 'Necromancing', vrhunac drugog dijela albuma 'Storm Coming' uz koju prvo poželiš lomiti glas, a potom plesne pokrete, te posljednja 'The Last Time' koja s usnom harmonikom zvuči kao najbolji Bubba Sparxxx iz najboljih dana.



Paradoks ovog albuma je u tome iza njega stoje dva čovjeka iz hip-hop svijeta koji su se otisnuli raditi album koji nije hip-hop nego štošta drugo (indie gospel soul blues hip-hop?), ali nisam siguran da će ovo shvatiti ljudi koji nisu potkovani u hip-hopu. Mislim, razlog je očit: ovo je izraslo iz hip-hopa i drugdje ni nije moglo nastati jer se koristi hip-hoperskim metodama i najbolje će sjesti potkovanima u hip-hopu. No, bez obzira, po svim pravilima: zbog inovativnosti, pjevnosti, plesnosti, pozitivnosti, tehničkoj dorađenosti i odličnom kombiniranju različitosti ovo je jedan od albuma godine.

Kruno Bošnjaković
kruno@monitor.hr
28. travnja 2006


Copyright © 1996. - 2006. Internet MONITOR
 
 
Online

Službeni site

Došli tiho i ušli u povijest

"To je sve dobra čista zabava"

Kako je došlo do svega

WikiBarkley

'Cee-Lo Green… Is The Soul Machine'

'Cee-Lo And His Perfect Imperfections'

Danger Mouse