Preslušao
Kruno Bošnjaković
kruno@monitor.hr

albumi.tjedna

Sona Fariq: Sona Fariq
Thievery Corporation: The Mirror Conspiracy
Leila: Courtesy of Choise
Björk: Selmasongs
Madredeus: Antologia
Razni izvođači: Talkin-inside the beat
T.B.F.: Uskladimo toplomjere
Sick Rhyme Sayazz: Lovci na šubare
Sonic Youth: NYC Ghosts & Flowers
David Holmes: Bow down to the Exit Sign
Deftones: White Pony
Eminem: The Marshall Mathers

Glazba

Glazba home

Recenzije

Mlado Meso

Nikad čuo

MP3 singl

Monitor

Monitor home
Forum
Softwarez
Belle de Jour
Info Technology
Hrvatski Web
500 linkova
Link dana
Odigo
Nikad Čuo
Monitor u Vjesniku

e-mail

monitor@monitor.hr

"Podignite svoje mršave pesnice kao antene prema nebu" mogao bi biti i kakav komunistički slogan (što pomalo i jest) ili opis onoga kako trebaju izgledati ljudi koji poziraju za kakvu hiperpatetičnu socrealističku sliku. Da, samo što ovo nije 1963. niti je mjesto radnje Staljingrad, godina je 2000., socrealizma više nema (barem ne pod tim nazivom), a mjesto radnje je Kanada. Devetoro ljudi koji čine Godspeed You Black Emperor! živi u nekakvoj modernoj varijanti komune; odnosno Sophie, Norsola, David, Thierry, Aidan, Mauro, Bruce, Roger i Efrim žive skupa u kući u Montrealu, bore se protiv zala modernog kapitalističkog društva i čine jednu malu ljevičarsku zajednicu. Mogu se kladiti da se bude rano ujutro, čitaju Marxa i Chomskog, raspravljaju o egzistencijalizmu i multinacionalnim korporacijama. Prezimena ovi ljudi nemaju, mislim sigurno ih imaju, samo što ih znaju jedino njihovi roditelji i još poneko, ali u javnost ih ne daju. I među sobom vjerojatno komuniciraju u stilu "druže Davide dodaj mi sol!", "izvoli drugarice Sophie"… Ni lica ovih ljudi nisu baš sveprisutna, nigdje na Internetu ih nema, mada bend ima svoj site, ali od slika ni traga ni glasa. I ovo je ograničeno na širu obitelj… i ljude koji su im bili na koncertima. O umjetnicima koji ne žele da itko troši energiju na išta drugo osim na njihovu glazbu je ovdje riječ. I, znate, uz ovakvu glazbu meni baš ništa drugo ni ne treba. Zbog ovog se benda i već poprilično posustala beštija zvana rock može proglasiti živahnom, mada je ovaj bend puno više nego rock bend. On je i klasičan i (post) rokerski, on je teatar i neiskvareni poletni bunt, on je i divota i strahota našeg vremena, on je alfa i omega onoga najboljega što moderna glazba danas nudi - on je zaista nešto što se nikako ne smije propustiti.

O ovome bendu dosta govore i slike u unutrašnjosti cd-a na kojima je prikazan kapitalistički izrabljivač s maskom (imam osjećaj da je ovaj iza maske George Washington) kako odsijeca ruke mladom radniku. Zatim te "radničke ruke" prišije svom nasljedniku koji onda osvaja ostatak svijeta tvrdeći kako je dobar, pošten i radin dokazujući to odsječenim rukama istom takvom radniku, a pravi radnik s neba pokušava upozoriti potencijalnu žrtvu da ne postane "novo igralište svjetskih korporacija". Uglavnom, o radikalnim ljevičarima ovdje govorimo.

Imam osjećaj da ljudi sada, nakon pet godina i dva albuma, počinju tretirati Godspeed You Black Emperor! kao bend koji u sebi spaja sve dobro, inovativno i originalno što se može naći u gitarskoj glazbi danas – nešto kao Radiohead prije četiri - pet godina. I zbilja ovaj deveterac na to ima svako pravo. Na svoj specifičan način oni predstavljaju sam vrh kvalitete i sublimiraju svu svježinu instrumentralne klasično – gitarske glazbe. U sat i pol, dva cedea, četiri glazbena broja (glup izraz, ali zbilja su glazbeni brojevi, uopće nemaju naslova) i dvadeset dijelova, nazvanih (odnosno opisanih) vrlo sugestivno u stilu "Gathering Storm" ili "World Police And Friendly Fire", koji čine cjelinu ovog albuma, Godspeed You Black Emperor! uspjevaju biti sve: tužni, veseli, melankolični, depresivni, poticajni, bijesni, beskompromisni i odmjereni; ono, sve.

Za sve nesretnike koji su do sada bili uskraćeni za divotu koja se krije iza ovog pokliča, ovako: uzmite Radiohead iz ‘OK Computer’ faze u najzabrijanijim dijelovima (kad im gitara odluta u najparanoidnjjiju melankoliju), Mogvai kad ih je totalno briga koliko stvar traje i hoće li se to ikome slušati, dodajte još hrpicu klasičnih instrumenta, umješajte u to blagu dozu himničnosti i iz petnih žila se napnite da zamislite glazbu na kojoj bi najrađe lebdjeli i imate otprilike početak predodžbe što sve jesu Godspeed You Black Emperor!

Kruno Bošnjaković
kruno@monitor.hr

Copyright © 1996. - 2000. Internet MONITOR