albumi.tjedna

prijašnji albumi


Glazba

Glazba home

Recenzije

Mlado Meso

Nikad čuo

MP3 singl

Monitor

Monitor home
Forum
Softwarez
Belle de Jour
Info Technology
Hrvatski Web
500 linkova
Link dana
Odigo
Nikad Čuo
Monitor u Vjesniku

e-mail

monitor@monitor.hr

Suludi, boležljivi i talentirani mladić Daryl Palumbo vraća se na scenu sa svojim novim projektom Head Automatica, samo dvije godine nakon sjajnog albuma 'Worship and Tribute' njegovog prvog benda Glassjaw (u kojem je, btw proveo punih 13 godina, točnije, od svoje 12.). Razne su priče o stanju Glassjaw ovih dana, no čini se da ipak tamo mnogo toga ne štima, te se Daryl za ozbiljno posvetio Head Automatici. S njih se iza tog imena krije i veliki majstor ritmova, kompjutera i čudnih zvukova Dan The Automator, poznat po nedavnoj ulozi u projektu Gorillaz. Uoči izlaska ovog albuma Daryl ga je najavljivao kao electronic cock rock i najbolji pub easy listening bend na svijetu. Najave nimalo u skladu s onim što je isporučivao kroz živčano-sjebani-melodic post core bend Glassjaw.

'Decadence' je jako dobar album. Iznad svih očekivanja. Uvijek sa sumnjom prilazim ovakvih off projekt forama, no ovaj put radi se o odličnoj, svježoj, mladenačkoj i zabavnoj pametnoj glazbi. Iako se na trenutke čuje da se ljudi iza Head Automatice i dalje nekako tek upoznaju kroz glazbu, te da još bolje stvari možemo očekivati u budućnosti održi li se ova ekipa na okupu.

'At The Speed of a Yellow Bullet' ima naravno sjajan naziv, no i glazbeno razvaljuje odmah na prvu. Plešemo, mladi smo, pijani, pametni i blesavi u isto vrijeme. Ispijamo pivčinu neku zamotanu u škarnicl ispred velikog dučkasa negdje u New Yorku, slavimo Daryla, pričamo o životu. Duh New Yorka (cijela ploča ima neki jak miris i osjećaj Velike Jabuke) najbolje se osjeti u briljantnoj 'Brooklyn Is Burning' protkanom nenadjebivim semplom Automatora. Cijela prva polovica ploče gotovo je bezgrešna jer nakon ove početne dvije bombe nižu se slatkiši: najbolji ovogodišnji pop kolačić 'Beating Heat Baby', preslatka mala alter pop pjesmica, te odmah nakon nje i razorno plesna 'Please Please Please Young Hollywood'. Vrhunska prva polovica ploče završava sa još jednim malim draguljom 'The Razor+, čiji refren je jedan od vrhunaca ovog albuma. Nakon toga stvari malo kreću nizbrdo, ne puno da bi pjesme proglasili lošima, no jednostavno izvrstan početni tempo albuma nemoguće je pratiti. Jer da se nastavilo u tom tempu izvrsnosti, imali bi odmah album godine, bez razmišljanja.

Ovako je ovo jako jako dobar povratak na scenu magičnog luđaka Daryl Palumba, ako ne bolji, onda sigurno u rangu s njegovim predstavama iz Glassjaw dana. Nema vrištanja, nema distorzija, nema šamaranja po glavi. Čisto pjevanje, blago isfalšano, no tako slatkasto, simpatično i ljepljivo da nitko ni ne mari za tonalitete. Sjajni ritmovi, pobješnjele klavijature i lagane gitare, sve pobacano u pozadinu, sjajno izmiješano da napravi mjesta za Darylove pop majstorije. Slušajte, plešite, klimajte glavom, pjevajte.

Mario Grdošić
mario@monitor.hr
21. listopad 2004.

Copyright © 1996. - 2003. Internet MONITOR