| |
INTERPOL: 'ANTICS'
(Matador/Dallas; 2004.)

Kad se nad neki bend od samog početka nadvije sjena slavnog uzora, kao što se dogodilo Interpol s neizbježnim usporedbama s Joy Division, onda ga je prilično teško promatrati kao samosvojan bend, a ne kao puku kopiju. Zahvaljujući svom briljantnom prvijencu 'Turn On The Bright Lights' Interpol su se izdigli kao obnovitelji post-punka uspješno prenoseći atmosferu s kraja sedamdesetih u novo tisućljeće. Pjesme kao što su 'Obstacle 1', 'NYC', 'Stella Was A Driver', 'Say Hello To Angels', a posebno uvodna 'Untitled' odražavale su istodobno alijenaciju modernog New Yorka i industrijski duh Manchestera s kraja sedamdesetih i zbog toga ih je bilo teško ne voljeti.
Atmosfera je ključna riječ za Interpol. Njihova glazba toliko odražava stanje svijesti autora da se jednostavno potpuno izgubiš u njoj, a kad izvođač posjeduje takvu kvalitetu sve zamjerke padaju u vodu. Interpol možda nisu najoriginalniji bend na svijetu, ali su tako uvjerljivi u onom što rade da to jednostavno nije ni bitno. Isti je slučaj i s njihovim drugim albumom očigledno posprdno nazvanim Antics.
Osim iznimne 'Next Exit' koja ne sliči ni na što što su dosad napravili, stvari se nisu puno promijenile, osim što i ovaj put imamo naramak sjajnih pjesama, koje se doduše ne mogu mjeriti s onima s ubojitog prvijenca. No to ne znači da je 'Antics' lošiji album jer, iako ne posjeduje njegov pozitivni šok, ovaj album je znatno kompaktniji i iznimno se lako sluša.
Pjesme poput 'Evil', 'Slow Hands', 'Public Pervert', 'Lenght Of Love' i završne 'Time To Be So Small' možda nemaju kvalitetu prije spomenutih, ali iznimno dobro funkcioniraju i kao singlovi i u cjelini.

Sve to navodi me na zaključak da su Interpol ultimativni glazbeni perpetuum mobile za kojeg nitko ne zna kako funkcionira, ali on svejedno funkcionira.
Karlo Rafaneli
karlo@monitor.hr
8. listopada 2004.
Copyright © 1996. - 2003. Internet MONITOR
|
|
|