![]()
e-mail
|
|
||||||
|
(Ipecac / Escape Artists, 2002.)
Isisov novi, grandiozni opus (jer stvarno nema bolje riječi koja bi opisala ovaj materijal) nije mogao dobiti bolje ime. Pjesme su velike, nepregledne su ljepote, baš kakav je i ocean. A lijepi, mirni i sjetni dijelovi se lome u korist prljavih distorzija razorne moći koje prati i odgovarajući duboki, urlajući vokal, baš kako se i mirni ocean odjednom može pretvoriti u razornu vodenu stihiju pred kojom nema bježanja. Album je podosta depresivan,na isto kako su Neurosis pobjegli prema post rocku, tako su i Isis otkrili njegove ljepote. No, sada se reference s Neurosis mogu praviti samo na efektu koji njihova muzika ostavlja na slušatelja, a to je totalna razorenost i neprekidno slušanje. Prošli album Isis, 'Celestial', puno je grublji i abrazivniji od 'Oceanic', no novi je jednostavno bolji i to svih devet pjesama, ustvari osam, jer je bezimena, peta pjesma na albumu snimka pištanja koje proizvode kitovi. Ne moram napominjati kako se to idealno uklopilo u cijeli feeling albuma koji teško ulazi u uho, ali kada prodre u glavu, ne izlazi. Od OK, Isis su postali esencijalni bend, kojeg nikako ne treba zaobići. Nije čudo da im je CD verziju izdanja objavio Ipecac, label Mike Pattona i njegovog prijatelja, koji nam je dao Fantomas, posljednjih par izdanja Melvins, Dälek, Tomahawk... Možda vam neće ništa značiti, ali pjevač i gitarist ovog benda je Aaron Turner, vlasnik možda najboljeg underground labela na ovoj planeti, Hydra Head Records, a čovjek je "kriv" i za neke od najljepših omota albuma današnjice.
'Oceanic' je, uz Botchov posljednji album, definitivno izdanje godine, mada se niti jedno vjerovatno neće moći mjeriti s DVD izdanjem Neurosis koje izlazi za mjesec dana; OK, tu su i Queens Of The Stone Age... Ipak, ovo je esencijalno izdanje koje si jednostavno morate priuštiti. Isis jednostavno nisu stvar izbora, to vam dođe kao neka lektira, ono, opća kultura. Ovo je pravi post rock, o da.
Saša Nužda
|
|
||||||
| |
|
|
|
|
|||