Album.tjedna




albumi.tjedna

prijašnji albumi


Glazba

Glazba home

Recenzije

Mlado Meso

Nikad čuo

MP3 singl

Monitor

Monitor home
Forum
Softwarez
Belle de Jour
Info Technology
Hrvatski Web
500 linkova
Link dana
Odigo
Nikad Čuo
Monitor u Vjesniku

e-mail

monitor@monitor.hr

 

 
JOANNA NEWSOM: 'YS'

(Drag City; 2006.)



Anyhow - I sat by your side, by the water
You taught me the names of the stars overhead that I wrote down in my ledger
Though all I knew of the rote universe were those pleiades loosed in december I promised you I'd set them to verse so I'd always remember

Svake godine pojavi se bar jedan album koji me uvjeri da živimo u lijepom svijetu ili da bi bar trebali živjeti. I baš svaki put taj je album veći od života, epski i pun iznenađenja. Na nekoliko se tjedana u njemu potpuno izgubim i dok ga slušam ne vidim mrak kojeg inače uvijek osjećam. Ove godine taj album se zove 'Ys', a potpisuje ga Joanna Newsom, žena koja je samo godinu dana starija od mene. No, dok je slušam osjećam se kao da nas dijele stoljeća. Već mi je, kad sam prvi put poslušao njen debi 'Milk - Eyed Mender', po glavi skakalo pitanje "pa kakvo je ovo biće?". I dok sam prije sumnjao, sad sam siguran. Ona nije s ovog svijeta, ovog vremena ili ima pretjerane veze s bilo čime što karakterizira sadašnjost.



U formalnom pogledu 'Ys' je neobično hrabar i ambiciozan album. 5 pjesama proteže se na 55 minuta, većim dijelom je tradicionalna refren-strofa-refren struktura zamijenjena dugim i raskošno aranžiranim narativima. Njene pjesme su alegorije o životu maskirane u bajke i možda je baš zbog toga teško odrediti što je ovo zapravo. Kopanje po srednjovjekovnom, pop ili avangardnom naslijeđu ili možda sve pomalo. Znalcima je na sam pogled uključenih u projekt proradila znatiželja. Naime ovdje se sudaraju tri različite generacije soničnih vizionara potpuno različitih usmjerenja. U funkciji inženjera zvuka tu je Steve Albini, aranžmane potpisuje Van Dayke Parks, a produkciju Jim O`Rourke. Svi koji su upućeni u stvaralaštvo ove trojice znaju da se ovdje moralo raditi o nečem posebnom. No, ponavljam to je samo formalno, to je samo papir. Da nije veličanstvenog talenta gđice Newsom, njenog glasa i njene harfe sve bi palo u vodu i ni svi producenti ovog svijeta ne bi pomogli.

Ovaj album u najvećoj mjeri ovisi o subjektivnom doživljaju pjesama i onom koga pogodi u žicu on će zauzimati posebno mjesto u kolekciji, s druge strane oni koji ne budu imali tu sreću smatrat će ovaj album pretencioznim smećem. Sredina između te dvije krajnosti nije nešto što ovaj album može pružiti. Koliko god majstorski bili Parksovi gudački aranžmani i kristalna Albinijeva i O`Rourkeova zvučna slika, oni ni u jednom trenutku ne zasjenjuju nevjerojatnu autorsku imaginaciju. Tu je naravno taj glas, istodobno dječje iritantan i nevin koji daje poseban pečat ovim pjesmama, no nije samo on razlog dojma koji album ostavlja. Postoji i dublji, najvažniji razlog zašto sve ovo funkcionira tako dobro. Emocionalnost koja izvire iz ovih pjesama toliko je razorna da su svi ostali racionalni razlozi nevažni.



Kad sam prvih par puta čuo 'Emily', koja otvara album, doslovno sam se tresao u nevjerici. Teško je povjerovati da netko radi ovako prekrasnu, bezvremensku glazbu. Radi se o tome da vam jedna pjesma vrati vjeru i u život i u svijet i odjednom prestanete razmišljati ima li Boga, postoji li ljubav i u kojem obliku. Kad je čujete znate da postoji, a što je to i kako se točno zove, baš vas briga. I upravo zato meni je ovaj album čista petica, premda ne mislim da je savršen. No traženje savršenstva je zapravo uzaludno, i ne može se usporediti s onim što sam pronašao ovdje. Makar i za kratko.

I've seen your bravery, and I will follow you there

Karlo Rafaneli
karlo@monitor.hr
30. studeni 2006.


Copyright © 1996. - 2006. Internet MONITOR
 
 
Online

Naša velika enciklopedija

MySpace

Izdavač

Fanovi